"Ljudi mogu govoriti što god hoće, njihove riječi prolaze kao voda u rijeci, a ja ostajem. Dani i vrijeme prolaze, a ja ostajem. Sve se mijenja, ja ostajem. Čini mi se kao da sam se spustio u najdublje predjele sebe. Oslanjam se na temeljne kosti svoga tijela. Opušten sam. Miran sam. Ništa me ne može pokrenuti i uznemiriti", zapisao je u svojem promišljanju prof. Tomislav Ivančić.

Utemeljitelj hagioterapije, prof. Tomislav Ivančić podijelio je iskustvo kliničke smrti prijatelja i njegov doživljaj smrti osvrnuvši se na misterij smrti i tjelesnog umiranja. "Smrt je, zapravo odlazak tamo kamo neprestano čeznemo, da se opustimo, da se smirimo, da uživamo i da budemo sretni. To je ono što nam je potrebno svakoga dana", poručio je prof. Tomislav Ivančić.

U povodu blagdana Svih svetih i Dušnog dana prisjećamo se što su za Hrvatski katolički radio govorili fra Zvjezdan Linić, prof. Tomislav Ivančić i fra Bonaventura Duda.

"Kad čovjek gazi savjest, postaje nečovjek. Uzalud je sve što čini i zaludan je njegov boravak na Zemlji. Kad, naprotiv, čini što je dobro i pravedno, sretan je i kad nema ništa drugo do kruha i ruha. Savjest je otvoren put k Iskonu, k Izvoru. Savjest je izravno komuniciranje s Bogom i onda kad toga nismo svjesni. Onaj tko čini dobro jest s Bogom. Bezbožan je onaj tko čini zlo pa makar riječima i priznavao Boga" piše Tomislav Ivančić u knjizi "33 meditacije".

"Čovjek je poput vrta, bila u njemu lošija ili dobra zemlja, svaki trud i briga oko njega dat će bolje plodove. Svi smo mi, jedni drugima, vrtlari. Zadobiješ li od Boga snagu da se potrudiš oko ljudi s kojima živiš, vrlo brzo će ti se to vratiti dobrim plodovima. Ljudi oko tebe porast će u svakom dobru, a zlo će se u njima smanjiti. Opraštanje, razumijevanje i opravdanje drugih djeluje na duhovnom planu poput ekološkog pokreta. Ono čisti duhovne prostore oko nas", piše Tomislav Ivančić u knjizi "Ako oprostiš".

"Kad izvučemo antenu svoga srca da osjeti blizinu Sveprisutnoga, koji nas je htio, volio i stavio na ovu zemlju, tada počinjemo biti sigurni, tada ljubav nastanjuje prostore naše duše. I tek kad osjetimo da je ljubav u našoj duši slobodna, da smo voljeni, da smo zaštićeni pod njezinim okriljem, da nas njezino oko prati, da imamo pravo živjeti i da se netko silno raduje što smo živi, tad počinjemo ljubiti. Tada nam svatko postaje simpatičan", piše Tomislav Ivančić u knjizi "Liječiti brak i obitelj".

Znak križa je jednostavna gesta koju svakodnevno činimo, a koja je duboki izraz vjere za svakoga kršćanina. No, jeste li se ikada zapitali što se točno događa u trenutku kada se znamenujemo znakom križa? Donosimo kratko, ali snažno pojašnjenje profesora Tomislava Ivančića.

"Kraj mudrog učitelja učenik postaje mudar. Kraj neugroženog učitelja učenik postaje slobodan od nasilja. Kraj kreativnog učitelja učenik postaje kreativan. Kraj mudrog učitelja učenik nauči da on nije ono što je sada nego ono što može biti, on nauči transcendirati probleme, teškoće i prepreke te gledati u budućnost kako ih se može nadvladati i riješiti. Iskustvo učitelja zabljesne i povuče učenika da ne uzima znanje samo teoretski nego da ga vidi u životu i stječe iskustvo s njime", piše Tomislav Ivančić u knjizi "Roditelji, učitelji i učenici".

"Mladi uz Mariju postaju nada suvremenog svijeta. U njoj vide mogućnost čovjekova vrhunskog ostvarenja. Uz Mariju svaki čovjek ostaje vječno mlad" piše Tomislav Ivančić u knjizi "S Marijom ljubiti do kraja".

"Kako je potrebno viknuti odraslima da ih djeca vole i trebaju, da je to najbolji životni posao i da se život isplati jedino radeći za djecu i s djecom. Vidim, zapadni svijet je zajedno s nama nekamo odlutao od vlastitog središta. Na žalost, ne samo svijet Europe i Zapada. Šteta! Treba napraviti zaokret prema središtu", piše Tomislav Ivančić u knjizi "Ostati uspravan".