"Muški i ženski mozak u dosta područja različito funkcioniraju. Žena je sklona svoje želje adresirati na partnera bez da mu to kaže misleći da će, ako je dovoljno voli, čitati njezine misli. Ženi se čini da ih je muž nekada znao čitati pa je sada odjednom zaboravio. Ako i kažemo našu želju, onda smo u još većem problemu jer smo jasno rekli, a on to nije izvršio. No on ne izvršava ako ne vidi smisao u tome, ako to ne drži značajnim, ako to njemu nema težinu koju ima nama", istaknula je liječnica i psihoterapeutkinja Asja Palinić Cvitanović govoreći o bračnim odnosima iz svoga bogatog iskustva rada s bračnim parovima.

„U današnjem društvu važno je biti viđen, imati puno lajkova i biti VIP osoba (…) Koliko si spreman staviti pod upitnik neke svoje sigurnosti? Ili se sakrivamo iza onoga što će ljudi reći? Ili se sakrivam iza toga što svake nedjelje idem na misu, pa smatram da sam zbog toga dobar čovjek? Dobar sam jer sam na misi svake nedjelje, a možda neću oprostiti bratu svome ili mi se pak gadi dati ruku susjedu svome (…) Jesmo li vjerodostojni učenici Kristovi ili se i mi pokušavamo pokazati? Pokušavamo li prodati priču? (…) Ne bih dozvolio da mi netko kaže da sam izdajica. A jesam kada izdajem ljubav, kada nisam brat, kada mislim više na sebe nego na drugoga.“

U Zagrebačkoj nadbiskupiji i gradu Zagrebu 9. i 10. svibnja ove godine održat će se jedanaesti Susret hrvatske katoličke mladeži. Još uvijek razmišljate hoćete li primiti mlade u svoj dom? Bojite se da nemate dovoljno mjesta, da nećete biti dobri domaćini? Pročitajte svjedočanstva obitelji koje su otvorile vrata svog doma uz geslo 'Tko prima gosta, prima Krista'.

Noseći se sa smrću bližnjih i s bolešću vlastite kćeri, autorica Jeannie Ewing shvatila je što je ono najbitnije što biste trebali reći onima do kojih vam je stalo.

Što je ljubav? Temelji li se ona samo na našim osjećajima ili zahvaća cijeloga čovjeka? Za kakvu smo ljubav stvoreni? Jesmo li sposobni ljubiti? Odgovor na ova i druga pitanja daje otac Mike Schmitz.

"Ljudi ne shvaćaju da postoje dvije vrste vremena, ono izvanjsko, svakodnevno, od danas do sutra, vrijeme koje teče... Ali, postoji i jedna druga vrsta vremena o kojemu ljudi ne vode previše računa. To je unutarnje vrijeme, koje ne teče na taj način, koje se može zaustaviti, koje se može vraćati unatrag i koje nas može pretvarati u bića koja imaju onoliko godina koliko nam je u tom trenutku potrebno. Ako tako shvaćamo svoje unutarnje vrijeme, onda ćemo vidjeti da se ne moramo bojati ničega, pa gotovo ni smrti. Smrti se ne treba bojati."

Poznati 'Hvalospjev ljubavi' stalan je podsjetnik da je ljubav velikodušna, dobrostiva i strpljiva. Ona ne zavidi i pokazuje nam da budemo nježni jedni prema drugima. Međutim, ponekad čitajući ove stihove zaboravljamo što je ljubav? Tko je zapravo Ljubav?

Teško možemo pronaći prikladne ljudske riječi i emocije kako bismo opisali, pa i shvatili neizmjernu ljubav koju Bog ima prema svakome od nas. Kao što je upućeno u Poslanici Efežanima, molimo se da 'mognemo shvatiti sa svima svetima što je Dužina i Širina i Visina i Dubina te spoznati nadspoznatljivu ljubav Kristovu da se ispunimo do sve Punine Božje'.

Ako se želimo oduprijeti grijehu sebičnosti i nezainteresiranosti koje poput zvijeri vrebaju na pragu, promičimo i činimo aktivno dobro. Kao kršćani moramo biti čuvari braće naše, promicatelji ljubavi i zajedništva: "složni budite, istu ljubav njegujte, jednodušni, jedne misli budite; nikakvo suparništvo ni umišljenost, nego – u poniznosti jedni druge smatrajte višima od sebe; ne starajte se samo svaki za svoje, nego i za ono što se tiče drugih!" (Fil 2, 2-5).

"U isto vrijeme me čini nježnijim i čvršćim, u isto vrijeme me čini zaigranijim i ozbiljnijim, pravo je čudo ono što to malo dijete čini od nas odraslih, a mislili smo da smo mi ti koji formiraju njega."