Što je ljubav? Temelji li se ona samo na našim osjećajima ili zahvaća cijeloga čovjeka? Za kakvu smo ljubav stvoreni? Jesmo li sposobni ljubiti? Odgovor na ova i druga pitanja daje otac Mike Schmitz.

"Ljudi ne shvaćaju da postoje dvije vrste vremena, ono izvanjsko, svakodnevno, od danas do sutra, vrijeme koje teče... Ali, postoji i jedna druga vrsta vremena o kojemu ljudi ne vode previše računa. To je unutarnje vrijeme, koje ne teče na taj način, koje se može zaustaviti, koje se može vraćati unatrag i koje nas može pretvarati u bića koja imaju onoliko godina koliko nam je u tom trenutku potrebno. Ako tako shvaćamo svoje unutarnje vrijeme, onda ćemo vidjeti da se ne moramo bojati ničega, pa gotovo ni smrti. Smrti se ne treba bojati."

Poznati 'Hvalospjev ljubavi' stalan je podsjetnik da je ljubav velikodušna, dobrostiva i strpljiva. Ona ne zavidi i pokazuje nam da budemo nježni jedni prema drugima. Međutim, ponekad čitajući ove stihove zaboravljamo što je ljubav? Tko je zapravo Ljubav?

Teško možemo pronaći prikladne ljudske riječi i emocije kako bismo opisali, pa i shvatili neizmjernu ljubav koju Bog ima prema svakome od nas. Kao što je upućeno u Poslanici Efežanima, molimo se da 'mognemo shvatiti sa svima svetima što je Dužina i Širina i Visina i Dubina te spoznati nadspoznatljivu ljubav Kristovu da se ispunimo do sve Punine Božje'.

Ako se želimo oduprijeti grijehu sebičnosti i nezainteresiranosti koje poput zvijeri vrebaju na pragu, promičimo i činimo aktivno dobro. Kao kršćani moramo biti čuvari braće naše, promicatelji ljubavi i zajedništva: "složni budite, istu ljubav njegujte, jednodušni, jedne misli budite; nikakvo suparništvo ni umišljenost, nego – u poniznosti jedni druge smatrajte višima od sebe; ne starajte se samo svaki za svoje, nego i za ono što se tiče drugih!" (Fil 2, 2-5).

"U isto vrijeme me čini nježnijim i čvršćim, u isto vrijeme me čini zaigranijim i ozbiljnijim, pravo je čudo ono što to malo dijete čini od nas odraslih, a mislili smo da smo mi ti koji formiraju njega."

"Ljubiti znači biti ranjiv. Ljubite bilo što i vaše će srce biti ranjeno i možda slomljeno. Želite li biti sigurni i da vam srce bude nedodirljivo, onda ga ne smijete dati nikome", rekao je jedan od najpoznatijih obraćenika 20. stoljeća C. S. Lewis.

Prihvatite međusobne razlike, imajte projekte i snove te pronađite zajedničke vrijednosti. Razvijajte umjetnost razgovora i fizičko izražavanje ljubavi, te vježbajte zahvalnost. Češće razgovarajte s partnerom licem u lice te ne dajte da vam Netflix, odnosno popularni streaming portali ili TV zamjene brak. Blagoslovite supružnika prije spavanja i tražite podršku parova koji dijele vaše vrijednosti. Djelujte kao tim i razvijajte međusobno prijateljstvo.

Jasmin Stavros vjeruje da današnji svakodnevni život i mnogi problemi konstantno odvraćaju pojedinca od vjere, ali je sam, kaže, najbolji primjer gorućeg srca koje se otvorilo Duhu. Opisao je kako danas živi u svojevrsnoj čistoći „na selu, u jednom prekrasnom mjestu koje se zove Kupeć Dol“ i kako se maknuo od mnogih poroka koji su ga slijedili od djetinjstva. Opisao je i svoju svakodnevicu koja započinje živom riječi i molitvom te često odlaženje na misu i u crkvi te da svaki dan želi živjeti ispravno i u vjeri.

Ljubomora je rak rana našega vremena. Rak rana svakoga, a pogotovo bračnog odnosa. Odmah želim reći da ljubomore ne smije biti ni malo u našem životu. Naime, opće je mišljenje da u (pogotovo u bračnom) odnosu mora biti 'malo' ljubomore. Jer, kao to je izraz ljubavi i brige za drugoga! Svašta! Ja pitam takve: koliko 'malo'? Čime se ona mjeri? Zar nam ne govori sama riječ nešto što 'mori' ljubav. Kako onda to 'mora' biti u odnosu?