Nije neobično zaboraviti spomenuti grijehe ako već dugo niste bili na ispovijedi. Međutim, sljedeći put kad idete na ispovijed, trebali biste spomenuti grijehe koje ste zaboravili reći u prethodnoj ispovijedi. To će povećati milost u vašoj duši i pružiti vam duševni mir.

Postojanje zla uobičajena je primjedba na postojanje Boga, ili barem na osobnog Boga koji je sveznajući i svemoćan. Kako je moguće pomiriti vjerovanje u Boga s jasnim dokazima zla i njegovih mnogostrukih očitovanja? Ovo je dobro pitanje koje ljudi postavljaju tisućama godina (dovoljno je pročitati knjigu Jobovu u Starom zavjetu). Da bi se odgovorilo na pitanje, moraju se ispitati dvije povezane, a opet različite ideje. Poznati redak Aleksandra Solženjicina savršeno sažima moralno zlo: "Postupno mi je otkriveno da linija koja razdvaja dobro i zlo prolazi ... točno kroz svako ljudsko srce - i kroz sva ljudska srca." Čovjek, svaki čovjek, odlučuje počiniti moralno zlo ili ne. Bog nije uzrok ove vrste zla, ali dopušta da postoji.

Sveta Faustina je svojedobno izjavila da ne postoji grijeh koji ti ujedno ne pravi i ožiljak na duši. Zato moli Isusa da ne upadaš u napast, da ne upadaš u grijeh! Nemoj samo Isusa moliti kada sagriješiš, moli ga još više i još žarče da tvoja duša nikada ne upadne u grijeh, osobito teški, smrtni grijeh. Moli Isusa da ti podari milost koja će te unaprijed čuvati od grijeha! Sveci se, osim grijeha, nisu ničega strašili. Ako se ne bojiš grijeha i ako u njega prečesto upadaš, to je znak da još nisi čvrsto odlučio biti svet. I sveci griješe, ali se do krvi opiru da ne upadnu u grijeh.

"Grijeh ima težinu. Svaki grijeh koji počinim u mislima, riječima ili djelima pretvara se u prtljagu koju nosim sa sobom. Kako se težina nakuplja, počinjem osjećati suhoću u svom molitvenom životu. Moj entuzijazam da podijelim svoju vjeru s drugima postaje prigušen pod teretom grijeha koje nosim."

Kako prepoznati znakove duhovnog napada?

Krštenjem započinje život kršćanina, dajući mu darove milosti i novi život, ali u prvih nekoliko desetljeća nakon Isusova uzašašća na nebo krstili su se uglavnom odrasli. Povijest Katoličke crkve vrvi nevjerojatnim pričama o obraćenju. U naše moderno doba jedno od presudnih svjedočanstava bila je priča o obraćenju Scotta Hahna, koju se sjećam da sam je slušao na kaseti. Nadahnuo je milijune katolika, kao i Jeff Cavins, Fr. Don Calloway, Steve Ray i mnogi drugi. Mislim da je to dokaz da milosti izlivene na pojedine članove Kristova tijela osvježavaju Crkvu u cjelini. Volim priče o obraćenjima; podsjećaju me i čine vidljivom snagu milosti da se promijene srca. Tko je od nas bez grijeha? Tko ne može suosjećati s oklijevanjem svetog Augustina da cijelo svoje srce preda Kristu?

Što se događa u čovjeku prije nego li sagriješi? Koliku odgovornost snosi za grijeh? Kako razotkriti prve simptome podlijeganja zlu i kako mu se na vrijeme suprotstaviti?

Je li grijeh ne ići na svetu misu nedjeljom ili blagdanom u vrijeme ograničenja broja vjernika u crkvi za vrijeme mise? Je li moj grijeh ako mi sin živi u grijehu, a i ne shvaća da je to grijeh? Može li crkveni sud poništiti moj brak bez moga pristanka? Na ova i druga pitanja odgovarao je u emisiji HKR-a "Halo, velečasni?“ u petak, 26. veljače prosinca župnik župe sv. Antuna Padovanskog u Sesvetskim Selima vlč. Antun Sente.

Korizma je prilika da svoj život predamo Gospodinu. Postiti možemo od hrane, odricati se nekih svojih užitaka, ali odricanje i post trebaju biti sredstvo, a ne cilj i svrha sebi samome. Post je sredstvo za ostvarenje cilja, a to je odricanje od grijeha i život u slobodi djeteta Božjega.

"Kako bismo poput bl. Stepinca osvijestili i upozorili naše društvo na štetnost psovke, odlučili smo pokrenuti inicijativu 'Zašto ne psujem?', kojom bismo tijekom došašća poticali vjernike da s nama podijele svoje razloge zašto ne žele psovku u svome životu i u svome društvu", poručili su s portala "Muževni budite".