Ponekad se iskreni kršćani pitaju jesu li zapravo počinili neoprostivi grijeh. Ako se to pitanje postavi sa strahopoštovanjem, pa čak i u strahu, samo zauzimanje takvog stava već pokazuje da osoba nije počinila neoprostivi grijeh.

Budući da je Krist umro zbog naših grijeha, Kristov križ je mjera grijeha. „Razmisli, kaže sveti Bernard iz Clairveauxa, koliko su ozbiljne bile tvoje rane zbog kojih je, u planu božanske mudrosti, bilo potrebno da se rani janje - Krist. Da naši grijesi nisu bili smrt i vječna smrt, nikada ne bi Sin Božji umro za njih."

"Dok se kajemo u nama nije iščeznuo osjećaj za grijeh. Dok se utječemo Majci nebeskoj, dobro smo. Nažalost, čini se da se među ljudima događa gubitak osjećaja za grijeh, a to nikako nije dobro". Emisiju "Pod križem” u srijedu, 8. prosinca, o gubitku osjećaja za grijeh u današnjem društvu uredili su i vodili s. Ana Begić, vlč. Branimir Budinski i vlč. Nikola Jurković.

Masovna pop-kultura uzrok je neispravnog odnosa prema sotoni: fascinacija, strah ili ravnodušnost. Nijedan od njih nije ispravan. Svaki pokušaj korištenja demona za ostvarivanje svojih ciljeva završava tragično…

"Na koncu, zašto ja na bih imao mir u srcu iako trpim? Zašto ne bih mogao pronaći smisao života iako nije onako kako se meni čini da bi trebalo biti ili bih htio da bude? Da, to je malo teže. Ponekad i malo puno teže. Ali, na koncu, zašto ne bih prihvatio te okolnosti i razumio ih kao izazov? Vjerujem da će mi suočavanje s njima otkriti nove mogućnosti i moje nove sposobnosti. Pa i sposobnost da se u trpljenju posvetim i da od moje svetosti zamiriše svijet. Možemo mi to! Tada trpljenje postaje blagoslov, a nikako prokletstvo i kazna", piše fra Josip Vlašić.

U sakramentu pokore katolici su dužni priznati ozbiljne (smrtne) grijehe u naravi i broju od posljednje ispovijedi. Ako jedan nije siguran u broj, tada je prihvatljiva procjena.

Imaju li grijesi predaka ikakve posljedice na njihove potomke, odnosno ispaštamo li mi za grijehe naših predaka? Trebamo li moliti za ozdravljenje obiteljskoga stabla? Kako je moguće da smo opterećeni takvim stvarima ako smo na krštenju očišćeni od grijeha? Odgovara bivši studentski kapelan u Zagrebu don Damir Stojić.

Sakrament pomirenja snažan je način na koji pokazujemo pokajanje za svoje grijehe, a zauzvrat primamo obilno Božje milosrđe. U ovom čudesnom sakramentu svećenik djeluje in persona Christi ("u Kristovoj osobi"). Znači, ne priznajete svoje grijehe svećenikom, nego je Isus Krist u svećeniku. Samo Bog može oprostiti grijehe, a Isus je ustanovio ovaj sakrament prikazan u Svetom pismu.

Mehaničar u servisu objasnio je frustriranom vlasniku vozila da kotači njegova automobila nisu ravni i da je to moglo uzrokovati rupa na cesti kroz koju je prošao. Bez stalne pažnje i stalnog podešavanja upravljača, automobil je sklon skretanju s ceste. Ono što vrijedi za automobil, u tom smislu vrijedi i za ljudsku dušu. Suvremene autoceste pomažu vozačima da ostanu na putu s naslikanim crtama i trakom tutnjave kad izađu iz trake. U moralnom životu, pogodna milost i naša slobodna volja činiti ono što je ispravno za nas obavljaju istu funkciju, a ako skrenemo s kursa, tutnjava savjesti nježno će nas natjerati natrag.

Nije neobično zaboraviti spomenuti grijehe ako već dugo niste bili na ispovijedi. Međutim, sljedeći put kad idete na ispovijed, trebali biste spomenuti grijehe koje ste zaboravili reći u prethodnoj ispovijedi. To će povećati milost u vašoj duši i pružiti vam duševni mir.