Je li grijeh prekinuti post ili devetnicu u emisiji HKR-a "Halo, velečasni?" objasnio je fra Roko Bedalov.

Jedan od glavnih razloga zašto mladi napuštaju Crkvu je taj što su se razočarali. Kako im objasniti da to nije pravi razlog za napuštanje bogoslužja?

Grijesi ne moraju biti trajno obilježje nečijeg karaktera. Milost je dostupna i nada je uvijek na horizontu.

Kako mogu biti kriva za tuđi grijeh? Kad netko umire, je li dobro biti uz njega? Jesu li poruke katoličkog sadržaja, a koje šaljemo u lancu prijateljima - poput 'pošalji ovaj sadržaj devetorici ljudi i ispunit će se...' - ispravne? Ovo su tri pitanja koje smo za čitatelje Hrvatske katoličke mreže izdvojili iz emisije 'Halo velečasni' - emitirane u petak, 20. svibnja – a u kojoj je HKR-ovim slušateljima odgovarao 'radijski župnik' fra Roko Bedalov, inače župnik zagrebačke župe Sv. Antuna Padovanskog na Svetome Duhu.

U mom vrtu se nalazi jedna posebno otporna, frustrirajuća i, usuđujem se čak reći, zlonamjerna trava. Ovaj sam korov nazvao Levijatanom zbog načina na koji širi svoje male pipke posvuda, bez obzira koliko puta izvadim izdanke. Ta mi je pomisao navela da se malo dublje zapitam o vlastitoj duši. Što je moj Levijatan, korijenska slabost, povrijeđenost ili pobuna koja je tako duboko zaglavljena u mom srcu i duši da se gotovo čini dijelom mene?

"Božja riječ nas poziva na pročišćenje traumatičnih slika naše prošlosti koje su često zapreka u nama da učinimo bilo što novo u životu. To je poziv i da zauzmemo drugačiji stav i pristup prema ljudima oko sebe, prema svojim bližnjima. To je stav koji daje puno više prostora čovjeku, koji ima više razumijevanja, koji je više spreman slušati, uočavati i davati novu priliku", piše s. Natalija Cindrić.

Razmetni sin je “došao k sebi” kada se našao u gladi i u velikoj potrebi, daleko od svoje obitelji i voljenih, odbačen i napušten od strane stranih prijatelja, a svinje su mu bili zavidni suputnici. Što ga je vratilo pameti? Je li to bila glad, nostalgija, žaljenje, odbacivanje, napuštenost ili ponižavajući uvjeti? Istini za volju, ne kaju se svi siromašni, gladni, beskućnici, odbačeni, napušteni, izgladnjeli i dehumanizirani ljudi i ne vraćaju se Bogu. Ova iskustva sama po sebi nisu dovoljna da dovedu do obraćenja i da ga održe do kraja. Onda, što je njega dovelo k pameti?

"Zbog grijeha je teško komunicirati s Bogom. Teško je naći smisao, teško je naći pravi put. Netko nas treba dovesti do Boga. Bog je jedina mogućnost života, mira, blagostanja, Života u punini. Zato zatvaranje toj sili donosi umiranje i nespokoj", piše Tomislav Ivančić u knjizi "33 meditacije".

Ponekad se iskreni kršćani pitaju jesu li zapravo počinili neoprostivi grijeh. Ako se to pitanje postavi sa strahopoštovanjem, pa čak i u strahu, samo zauzimanje takvog stava već pokazuje da osoba nije počinila neoprostivi grijeh.

Budući da je Krist umro zbog naših grijeha, Kristov križ je mjera grijeha. „Razmisli, kaže sveti Bernard iz Clairveauxa, koliko su ozbiljne bile tvoje rane zbog kojih je, u planu božanske mudrosti, bilo potrebno da se rani janje - Krist. Da naši grijesi nisu bili smrt i vječna smrt, nikada ne bi Sin Božji umro za njih."