Fra Zvjezdan Linić je u jednom tekstu još 1976. godine pojasnio različite oblike pokore kroz povijest, a to može biti i izvrsna pouka i priprava za ovo predivno vrijeme korizme.

Kada se otvorim Duhu Svetomu, ja sam sposoban ući u iskustvo ljubavi koja se opet očituje na razne načine. Prvi i najvažniji način je imati iskustvo da sam ljubljen, ne da ja ljubim, nego imam iskustvo da sam ja ljubljen, da mene Bog ljubi.

Svaki grijeh koji počinim mišlju, riječju ili djelom pretvara se u prtljagu koju nosim sa sobom. Kako se ta težina nakuplja, počinjem osjećati suhoću u svom molitvenom životu. "Ispovijed je čin poštenja i hrabrosti - čin povjeravanja sebe, iznad grijeha, milosrđu Boga koji voli i oprašta", rekao je sv. Franjo Saleški.

Bojali su se Božjeg svjetla jer su bili goli, jer su vidjeli sebe u prodornom svjetlu onakvima kakvi su stvarno bili, kakvi su sada postali; i stoga im je Božja prisutnost, koja je do sada bila izvor njihove radosti, bila bolna. No Bog je i tada, kao i kroz cijelu povijest djelovao stavom najnježnijeg Očinstva.

U sakramentu pokore katolici su dužni ispovjediti teške (smrtne) grijehe u vrsti i broju od posljednje ispovijedi. Ako niste sigurni u broj, procjena je prihvatljiva.

Grijeh kao da je odavno izbrisan iz rječnika modernog čovjeka, jer brojne riječi služe kao zamjena za grijeh, postoje sinonimi za grijeh.

Đavao je “tužitelj” i uvijek će nas pokušavati navesti na grijeh (Otkrivenje 12,10). Ne obaziri se na njega, nego samo na Boga i Mariju.

Što je zapravo veći grijeh - ne ispovjediti grijeh (kojeg ne smatramo grijehom) ili ga ispovjediti, pa reći da se kajemo, a zapravo se ne kajemo (znači, lagati na ispovijedi)? Odgovara župnik Župe Duha Svetoga u Zagrebu don Damir Stojić.

Zašto su nam odjednom neke stvari postale normalnije nego prije? Kako to da nam sada nešto nije toliko velik problem, a prije nam je to bilo puno drugačije? Događa li se to protiv naše volje? Pomjeramo li svoje granice? Snižavamo li svoje kriterije?

Mogućnost ispovijedanja grijeha u sakramentu pokore i dobivanje oproštenja od Gospodina izuzetna je privilegija. Katekizam Katoličke Crkve kaže da ovaj sakrament pomirenja s Bogom “donosi pravo ‘duhovno uskrsnuće’” (br. 1468). Kad bi više katolika to razumjelo, mogli bismo opet vidjeti pokornike poredane ispred ispovjedaonica čekajući da iskoriste ovu izvanrednu priliku da prime Božji milosrdni oprost.