Nedavno sam bio jako tužan. Šetao sam poljem sȃm. Nedugo zatim naišao je jedan čovjek i ostali smo malo u razgovoru. Budući da je primijetio moju tugu, rekao mi je nešto što nikad neću moći zaboraviti. Rekao je: „Nije grijeh biti tužan, ali nemoj dopustiti da te tuga potopi. I upamti: kad god budeš tužan, pogledaj u nebo! Gdje god da se na ovoj Zemlji nalaziš, ne postoji mjesto gdje nećeš moći vidjeti nebo, samo je potrebno dignuti glavu i pogledati.“

Jedino ja mogu biti kriv što društvo i svijet u kojem živim nisu bolji, jer baš ja nisam dao najbolje od sebe. Zato nemoj olako krivca tražiti u drugima! I ti poput Chestertona ponizno priznaj da si katkad samo ti kriv. Ako zbilja želiš promijeniti ovaj svijet, ponajprije promijeni sebe! Budi bolji, već sada!

Ni slava, ni oružje, ni novac, ni sve bogatstvo ovoga prolaznog svijeta ne može te, čovječe, ispuniti ni obradovati kao što to može učiniti dobri Bog. Naspram Boga i njegove neograničene ljubavi tvoj je život jedno veliko ništa, bez Boga tvoj je život omeđen ogromnom prazninom.

I najviše čine ljudi koji čine dobra djela, ali ne pripisuju ih sebi, već jedino Bogu i njegovoj milosti. A najmanje čine oni što sva dobra djela egoistično pripišu sebi.

Kršćani kao da više ne znaju činiti dobro, već u svemu ponajprije prepoznaju zlo i to zlo međusobno komentiraju. Kršćani više nalikuju radaru koji traži tuđe greške, traže samo zlo. A najvažnija zadaća svakog kršćanina je činiti dobro i ljubiti, jer samo ljubav čovjeka mijenja nabolje.

Potrudi se i ti sudjelovati u Božjem djelu spasenja i dati najbolje od sebe, kao što je i Isus dao. Ljubav se bez razmišljanja potpuno predala, tako i ti učini! Još nije kasno, Bog u raju i dalje strpljivo čeka na tebe.

Kad se najmanje nadaš, dogodit će se promjena i u tvome životu. Dogodit će se čudo.

Kad god vidiš planinu, sjeti se svoga života. Moraš se uspeti do cilja, unatoč svemu i svim poteškoćama.

Inače, kad su neki veliki događaji u pitanju, čovjek pomno prati gdje će sjesti, do koga. Često želi sjesti do važnijih, uglednijih ili bogatijih ljudi. Pažljivo gleda da bude što bliže takvim ljudima, zato se nerijetko gura i tiska do njih. I Isus je to opazio, zato je i kazao onu prispodobu o posljednjem mjestu.

Zato, čovječe, zastani na trenutak, uroni u mir! Miruj i čekaj! Budi strpljiv! Tek kad se na moru tvoga života pojavi bonaca, kreni drugima u susret! Nemoj nikad ići drugima dok je tvoja duša nalik uzburkanom moru, jer tada će valovi tvoga života i druge nepravedno zapljusnuti, a možda čak i potopiti. Tek kad se smiriš i zavlada bonaca, onda će i drugi moći bezbrižno ploviti morem tvoga života.