Svatko se od nas katkada želi svidjeti drugima. Čovjek čini sve da se drugima dopadne i da poraste u njihovim očima.

Kada je 1951. po dolasku u Krašić jedna novinarka upitala blaženog Alojzija Stepinca: "Što ćete raditi u Krašiću?", on je jednostavno odgovorio: "Radit ću i trpjeti za Crkvu." To što je rekao, i činio je do posljednjeg daha svoga života, pa je i svoju životnu i kršćansku misiju na kraju i ispunio: živio i je trpio za Boga, za Crkvu, za svoj hrvatski narod. Dok je boravio u Krašiću i Lepoglavi, lomili su ga, progonili i mučili samo da se odrekne križa, da se odrekne Isusa i svoje katoličke vjere, ali nisu ga uspjeli slomiti. Vjera i iskreno pouzdanje u Boga bili su jači od bilo kakvog terora ili mučenja i na kraju su pobijedili.

Sveti Ignacije Antiohijski, biskup i mučenik, svakodnevno je svojim usnama izgovarao ovu kratku molitvu: „Isuse, moja Ljubavi!“ Kad su mu krvnici zabranili da izgovara to ime i tu molitvu, on im je odgovorio: „Dok živim, ovo ime neće ostaviti mojih usana; pa ako me i ubijete, to ćete ime ušutkati na mojim usnama, ali iz moga srca ni tada nećete iščupati ime Isus.“

Svi ste zasigurno čuli priču kako je sveti Toma Akvinski puno pisao, no kada mu je Gospodin u jednom trenutku pokazao uzvišenost neba i otajstva, on je zamuknuo; jednostavno je utihnuo. Najednom je prestao pisati; čak je potonuo i u samoću. Kad su ga subraća pitala zašto više ne piše, on je jednostavno odgovorio: „Sve je to slama!“

Kažu da papa Ivan XXIII. nije baš previše cijenio Padre Pija, jer je više vjerovao Gemelliju, a Gemelli je često negativno i ružno govorio o ovom budućem svecu. Kada je jedan njegov subrat franjevac upitao Padre Pija smeta li mu što papa Ivan XXIII. sumnja u njega, Padre Pio je znakovito odgovorio: „Ne, ne smeta mi, jer..."

Pitaš se kad ti je to Isus govorio? Kad ti se osobno obratio? Pa čitavo Sveto pismo predstavlja Isusov govor upućen tebi – baš tebi. Sve što ondje piše vrijedi samo za tebe.

Zato, čovječe, zastani i često ispitaj svoju slobodu, pogledaj gdje i za koga živiš, jer si možda sve dosad bio zarobljen, a vjerovao si da si slobodan.

Strah nas nerijetko koči, sputava sprječavajući da budemo Božji u potpunosti, da mu se do kraja predamo iskrena srca. Čovjeka često pokreće strah, a ne ljubav. Pa i kad moli ili čini pokoru, čovjek to većinom čini iz straha, a ne vođen ljubavlju.

Rijetki su čuli za još jednog okrutnog rimskog cara Julijana. Budući da je napustio kršćanstvo, dobio je nadimak Otpadnik. Zakleo se da će zauvijek uništiti kršćane i Krista. Sav bijesan tada je izjavio: „Ja ću skovati lijes Nazarećaninu i zauvijek ću ga poslati u grob.“

Kad ste zadnji put nekome „otvorili dušu“ i bili pozorno saslušani, a, u konačnici, i shvaćeni?