Strah nas nerijetko koči, sputava sprječavajući da budemo Božji u potpunosti, da mu se do kraja predamo iskrena srca. Čovjeka često pokreće strah, a ne ljubav. Pa i kad moli ili čini pokoru, čovjek to većinom čini iz straha, a ne vođen ljubavlju.

Rijetki su čuli za još jednog okrutnog rimskog cara Julijana. Budući da je napustio kršćanstvo, dobio je nadimak Otpadnik. Zakleo se da će zauvijek uništiti kršćane i Krista. Sav bijesan tada je izjavio: „Ja ću skovati lijes Nazarećaninu i zauvijek ću ga poslati u grob.“

Kad ste zadnji put nekome „otvorili dušu“ i bili pozorno saslušani, a, u konačnici, i shvaćeni?

No, kako ti gledaš na svećenike? Poštuješ li svoga župnika, poštuješ li njegovu svetost? Moliš li za njega? Svećenički poziv je lijep, biti svećenik znači biti Božji, biti Isusov u potpunosti. No, to nije nimalo lak poziv, pogotovo danas kada su svećenici i Crkva izloženi raznim napadima sa svih strana; mnoštvo ružnih riječi izgovoreno je o svećenicima. Ali Isus i dalje neumorno poziva mlade ljude da mu posvete svoj život; poziva ih da mu povjere svoju dušu, svoje srce, svoje vjernike. Mladi čovjek se tomu pozivu radosno odaziva; ostavlja roditelje, obitelj, prijatelje i kreće zajedno sa Isusom i za Isusa. Svećenik sve ostavlja da bi iskreno i vjerno slijedio Isusove stope i koračao njegovim već utisnutim tragovima.

Sveta Faustina je svojedobno izjavila da ne postoji grijeh koji ti ujedno ne pravi i ožiljak na duši. Zato moli Isusa da ne upadaš u napast, da ne upadaš u grijeh! Nemoj samo Isusa moliti kada sagriješiš, moli ga još više i još žarče da tvoja duša nikada ne upadne u grijeh, osobito teški, smrtni grijeh. Moli Isusa da ti podari milost koja će te unaprijed čuvati od grijeha! Sveci se, osim grijeha, nisu ničega strašili. Ako se ne bojiš grijeha i ako u njega prečesto upadaš, to je znak da još nisi čvrsto odlučio biti svet. I sveci griješe, ali se do krvi opiru da ne upadnu u grijeh.

Nakon što je tri dana i noći neprestano molio, Papa napokon stupa pred toga okrutnog vladara. Moćnom i do zuba naoružanom Atili suprotstavlja se skromni papa Leon I., bez ikakvog oružja, ali s velikom vjerom u Božju providnost

Iako je u jednom trenutku života bio svet, baš kao i sveti Ivan Kapistran, pustivši oholost u svoje srce, Justin je dopustio da ona u potpunosti njime i ovlada. Oholost ga je pobijedila. Zato čuvaj svoje srce, jer nikad ne znaš iz kojeg kuta oholost vreba čekajući baš na tebe. I Justina je oholost čekala i dočekala ni više ni manje nego na Papinu dvoru. Oholost te čeka ondje gdje je najmanje očekuješ.

Bog će i tebe kušati kao svetog Ignacija, kušat će te tvojim oružjem, tvojim idejama, tvojim snovima i zanosima, a ti upravo tada moraš pokazati svoju vjernost, svoju odanost Bogu, a ne mijenjati druge samo da tebi bude lakše i ugodnije.

I ti ćeš, kao sveti Franjo Ksaverski, pokušavati za Krista osvojiti druge živote i druge države, a možda nećeš uspjeti; i ti ćeš možda umrijeti na pragovima neosvojenih snova i neostvarenih želja, ali, prijatelju, ne brini!

Bit ćeš svet, kršćanine, samo ako se hraniš Kristom. Upamti: bez Kristova Tijela nema svetosti!