Na YouTube kanalu Međugroje News svećenik Hercegovačke franjevačke provincije fra Goran Azinović objavio je promišljanje o boli i suzama sv. Bernarda iz Clairvauxa nakon što je izgubio brata dajući tako primjer svima nama kako i sveci plaču.

Fra Goran Azinović kazao je kako si nas učili da sveci ne plaču, da sveci nemaju suze. “Evo na poseban način kad netko umre od bližnjih na sprovodu kad vidimo, neki ljudi ne plaču, a neki ljudi plaču. I mi nekad mislimo da oni koji plaču, kao da pokazuju slabost, kao da ne vjeruju u vječni život. I čak oni koji viču, koji nekad znaju i kričati na sprovodu, mi mislimo da su bez vjere, jer imaju vapaje u svojoj duši, jer ih boli što je ta osoba prešla u vječni život”, istaknuo je.

Dao je primjer iz života svetog Bernarda iz Clairvauxa, jednog od poznatijih svetaca, čak je i crkveni naučitelj, mistik, teolog, filozof, puno je pisao i uradio. “On je živio u samostanu sa svojim bratom, koji je isto bio redovnik, ali i njegov krvni brat Gerard. Oni su zajedno živjeli i radili u samostanu. Zapravo njegov brat Gerard bio mu je velika potpora. Bernard bi pisao u sobi i čitao svete knjige, dok bi Gerard primao ljude koji su dolazili na razgovor. Nije htio opteretiti sv. Bernarda, primao je te stranke i pomogao im. Samo one slučajeve koje nije mogao riješiti onda bi tek pozivao sv. Bernarda da dođe iz sobe i pomogne. Njegov brat se trudio da sv. Bernard ima što više mira, što više vremena za pisanje, za proučavanje Svetog pisma i uvijek ga je mijenjao, zamjenjivao i pomagao. Kada je iznenada umro Gerard sv. Bernard na sprovodu nije pustio suze. Svi su plakali samo on nije. Svi su u sebi govorili: ‘Vidiš kako je on jak i ne plače za svojim bratom, a toliko ga je volio‘”, prisjetio se.

Mislio je da sveci trebaju biti bez suza i da je suza znak slabosti.

Osvrnuvši se na taj događaj kazao je da je zapravo sv. Bernard u duši plakao, ali nije htio pustiti suze pred drugima. “On nije htio da drugi vide kako on plače. Mislio je da sveci trebaju biti bez suza i da je suza znak slabosti. Mislio je da su oni oni koji potpuno vjeruju u Boga”, rekao je.

“Nakon nekog vremena kao da je sv. Bernard izgubio kontrolu. Njegove emocije su provrele van njega. Počeo je plakati u blagovaonici i tad su ga braća pitala zašto plače. Rekao im je da plače zbog smrti svoga brata Gerarda. Tek nakon godinu dana bujica suza je iz njega izišla i u blagovalištu pred svima je zaplakao jer više nije to mogao kriti. U svojem pismu je otkrio da njegov život više nema smisla i da brat koji ga je toliko poticao na pisanje, na molitvu i na svetost i sad bez njega ne zna kako dalje. Vapio je zašto je on otišao u nebo i zašto ga je Bog uzeo. Govorio je da je smrt njegova brata više njegova smrt. ‘Tvoja smrt je više mene ubila nego tebe‘”, naglasio je fra Goran Azinović.

U svojem pismu je otkrio da njegov život više nema smisla i da brat koji ga je toliko poticao na pisanje, na molitvu i na svetost i sad bez njega ne zna kako dalje.

Govoreći o svecima koji plaču istaknuo je: “Vidimo kako je jedan svetac na kraju proplakao i pokazao svoje slabosti. Vidimo kako jedan svetac je tako jako ovisio o drugom čovjeku. Mi mislimo kako sveci ovise samo o Bogu i da im drugi ljudi nisu važni i da oni ne plači. Vidimo po primjeru sv. Bernarda da svetac i plače i da je svetac pun slabosti i da svetac voli sve ljude, ali neke posebno te da se svetac može posebno navezati na neke ljude. Pokazao je da ljudi znače svecu”.

“Neka nam i sv. Bernard pomogne kad i mi plačemo, kad i mi izgubimo voljenu osobu da i mi imao pravo plakati i da i mi imamo pravo postaviti pitanje: ‘Zašto Bože?‘. Ne bojmo se suza, ne bojmo se navezanosti i patnje jer sve to je prošao sv. Bernard. I ako je njegov život toliko ovisio o njegovom bratu zašto i naši životi ne bi nekada ovisili o drugim ljudima unatoč svoj našoj vjeri”, zaključio je.

Cijelu meditaciju poslušajte ovdje!