Pariški nadbiskup i kardinal Katoličke crkve Pierre Veuillot obolio je. Liječnici su mu dijagnosticirali najteži oblik karcinoma. Strašna i neizlječiva bolest naglo poput vatre ulazi na vrata kardinalova života i nemilosrdno „guta“ njegovo tijelo.

Nama trebaju radosne i Božje riječi. Gladni smo Božje riječi. Zato, prijatelju, od danas budi glasnik radosti! Odveć je i previše glasnika tjeskobe i beznađa. Itekako nam trebaju glasnici nade i ohrabrenja…

Čitamo u 103. Psalmu: „Dani su čovjekovi kao sijeno, cvate ko cvijetak na njivi; jedva ga dotakne vjetar, i već ga nema, ne pamti ga više ni mjesto njegovo.“ Jedino što imaš je ovo danas, imaš samo sadašnji trenutak da živiš u skladu s Božjim zapovijedima.

Zanimljiva anegdota veže se uz Malu Tereziju. Pojedine su sestre u samostanu bile zavidne zbog njezine dobrote i poniznosti. Nikad se zbog toga nije tužila poglavarici, sve je strpljivo podnosila. Jednoga dana, prilikom pranja rublja, jedna ju je zavidna sestra polila prljavom vodom...

I danas u vremenima kušnje, bolesti, beznađa; i danas kada Zemlja često drhti zbog težine naših grijeha; i danas u ovoj dolini suza i tjeskobe, dragi prijatelju, možeš reći: „Nisam sam! Isus je sa mnom. Uskrsnuo je, Isus je živ!“

Shvati, čovječe, da je tvoj planet lijep i da na njemu još ima života.

Kad odraste, čovjek često voli krive stvari i prianja uz krive vrijednosti.

Pao je, ali se ne predaje. Ustaje… Ne odustaje. Vraća se u ring. Publika mu viče da odustane. On je već Pobjednik; on je već Kralj.

Zašto je baš Ljubav izabrala križ da pokaže svoje krajnje predanje i žrtvu? Zašto baš po križu?

Možda nisam u pravu, ali osjećam da čovjek sve više postaje mizantrop. Sve je više ljudi koji ne vole ljude. Ljudi izbjegavaju druge, sve je više ljudi koji zaobilaze svoga brata ili susjeda.