Molimo za članove svojih obitelji i prijatelje koji su malo prije nas prošli ovim putem, ali i za sve one duše koje su napuštene u molitvi, kako bi uskoro mogle naći utjehu koju čekaju.

Molimo za duše u čistilištu jer prolaze kroz posljednja čišćenja koja su većini nas neophodna nakon smrti. To je zato što Sveto pismo kaže da u nebo: "ništa nečisto neće ući " (Otk 21,27). Isus je također dao poticaj svakome od nas kada je rekao: “Budite dakle savršeni kao što je savršen Otac vaš nebeski” (Mt 5,48).

Svojim životom i spisima, sv. Terezija iz Lisieuxa nam bez sumnje može pomoći da se pripremimo za Nebo.

Naše vjerovanje u čistilište temelji se na odlomku iz Druge knjige o Makabejcima, u kojem židovski junak, Juda Makabejac, naređuje molitve i žrtve za ubijene domoljube, kako bi im grijesi bili oprošteni. Isus, također, govori o mogućnosti oproštenja nakon smrti kada uči: "Tko god govori protiv Duha Svetoga, neće mu biti oprošteno... ni u ovom vijeku ni u budućem" (Mt 12,32).

Na Youtube kanalu "Stopama Padre Pija" osvanula je nova priča koja govori o duši iz Čistilišta koja je posjetila sv. Padre Pija. "Vani je bila zima i padao je jak snijeg. Otac Pio sjedio je kraj kamina, duboko uronjen u molitvu. U sobu je tada ušao starac, u starom ogrtaču i sjeo pokraj oca Pija. Taj ogrtač je bila neka vrsta ogrtača koji su nosili seljaci u nekim prošlim vremenima. Padre Pio nam svjedoči da uopće nije mogao shvatiti kako je starac ušao u  samostan u to doba noći, jer su sva vrata bila zatvorena i zaključana". Što se zatim dogodilo poslušajte u nastavku.

Zbog duboke ljubavi prema bližnjima Padre Pio je nerijetko fizički obolijevao, ali bez obzira na to žudio je za spasenjem svih. Ocu Benedettu 20. studenog 1921. napisao je: "Ah, kako mi često, da ne kažem uvijek, dođe da s Mojsijem kažem Bogu Sudcu: Ili ćeš oprostiti ovome puku ili me izbriši iz knjige Života!" (usp. Izl 32, 32). U istom pismu opisuje koliko ga prožima ljubav prema dušama: "Sve se može sažeti u ovu rečenicu: progutala me Božja ljubav i ljubav prema bližnjemu."

Razmišljanje o raju, paklu, smrti i sudu nije samo za studeni ili smrtni čas. Studeni je mjesec u kojem molimo za pokojne, ali i prisjećamo se četiriju posljednjih stvari: smrti, suda, neba i pakla,. Zapravo, posljednje četiri stvari toliko su važne da je Katolička Crkva izgradila prilike da ih se prisjetimo u našim životima. Evo četiri načina na koja Crkva svakoga dana stavlja pred nas četiri posljednje stvari.

Koncept čistilišta za mnoge može biti čudan za prihvaćanje, jer se može činiti kao neodređeno mjesto i sredina između raja i pakla, ali, u stvarnosti, čistilište je povezano s nebom. Pojam pomaže objasniti što se događa u ovoj fazi zagrobnog života.

Mjesec studeni posebice je označen otajstvom općinstva svetih koje vojujuću i proslavljenu Crkvu povezuje s trpećom. Prema Katekizmu Katoličke Crkve, oni vjernici "koji umru u milosti i prijateljstvu s Bogom, a nisu potpuno čisti, iako su sigurni za svoje vječno spasenje, moraju se poslije smrti podvrgnuti čišćenju kako bi postigli svetost nužnu za ulazak u nebesku radost". Konačno čišćenje, koje se posve razlikuje od kazne osuđenih, Crkva naziva Čistilište ili Purgatorium. Tekst fra Ante Branka Periše iz časopisa "Marija" za studeni prenosimo u cijelosti:

Pobjednička Crkva opisuje Crkvu na nebu. Vojujuća Crkva odnosi se na Crkvu na zemlji. Pod trpećom Crkva mislimo na crkvu u čistilištu.