Franjina čežnja za suobličenjem Kristu bila je toliko jaka da mu je Gospodin dopustio da osjeti boli Sina Božjega u muci na križu. Na tijelu je, nakon mističnog događaja u rujnu, 1224. na brdu La Verni, nosio pet rana na mjestima gdje su Isusu Kristu nanesene rane tijekom njegovog raspeća. Isus mu je prilikom stigmatizacije obećao povlasticu za franjevce u čistilištu.

Kad si u iskušenju, izmoli „Zdravo Marijo“ i Marija će zgnječiti glavu zmiji, đavlu….probaj.“ Sveta Marijo, Majko Božja, moli sada za nas grješne...” Marija nam dolazi u pomoć, Marija moli kako smo je molili, i izbavljeni smo od napasti; nećemo pasti ako to ne želimo.

Kada zamišljamo zagrobni život, može biti primamljivo razmišljati o čistilištu kao o određenom "mjestu", gdje se duše šalju prije ulaska u raj. No, možemo li zaista o čistilištu govoriti u kategoriji mjesta?

Smrt ne predstavlja kraj čovjekova života. Oni koji su – kako kažemo – "umrli", u stvarnosti žive. Samo što su otišli na "drugi svijet". Tjelesna smrt samo je kraj određene etape života. Umire tijelo, a besmrtna duša nastavlja život.

Kao što je predložio sveti Josemaría, naš kontakt s "nevidljivom publikom" može biti smisleniji ako stavimo poseban naglasak za molitvu na svaki dan u tjednu.

Upravo radi mogućnosti vječne propasti dobar je govor o toj tužnoj stvarnosti iz razloga prevencije, da se čovjeka od toga očuva. Tako je i svaki Isusov govor o paklu prvenstveno govor o tome kako da se očuva od tog užasnog stanja. Tako je i nakana ovoga teksta otkloniti tri zablude o paklu koje potječu još iz vremena prije svetog Augustina ali su, zanimljivo, prisutne i danas.

Ne slušajte svijet. Slušajte Božju Riječ. Slušajte Crkvu. Slušajte svoju savjest. Svoje izbore učinite kako biste ugodili Gospodinu.

Kako rastemo u milosti, poput Gospe, naš najveći užitak postaje gledati Krista. To nas priprema za blaženo gledanje, onoga što "oko ne vidje, ni uho ne ču, ni u srce čovjeku ne dođe", onoga što je "Bog pripravio onima koji ga ljube" (1. Kor 2,9).

Kirurg koji liječi bolesnika nastoji na sve načine ublažiti bol, a bolesnik koji pati nalazi olakšanje u pomisli da će, iako ga boli, biti izliječen. Znajući to, on trpi sa strpljenjem. Čistilište je čudesan splet ljubavi između Boga i duše, a u tom činu ljubavi nema mjesta ni za što grubo i nemilosrdno.

Nijedan čovjek nije otok, sam za sebe. Naši životi povezani su jedan s drugim, kroz nebrojene interakcije međusobno su povezani. Nitko ne živi sam. Nitko ne griješi sam. Nitko se ne spašava sam.