Temelj svake dobre komunikacije su istinska prisutnost, slušanje i spremnost da drugoga stavimo ispred vlastitih očekivanja, ističe komunikologinja Matea Vidulić, asistentica na Sveučilišnom odjelu za komunikologiju Hrvatskog katoličkog sveučilišta.
U sklopu popodnevnog programa 2. Obiteljskog dana Varaždinske biskupije, održanog u Ludbregu, predavanje pod naslovom „Mama govori, tata klima, djeca na mobitelu“ održala je komunikologinja Matea Vidulić, asistentica na Sveučilišnom odjelu za komunikologiju Hrvatskog katoličkog sveučilišta. Kroz osobno iskustvo odrastanja u brojnoj obitelji, rad sa studentima i promišljanja o suvremenim izazovima međuljudskih odnosa, okupljenim je obiteljima približila ono što je temelj svake dobre komunikacije: istinsku prisutnost, slušanje i spremnost da drugoga stavimo ispred vlastitih očekivanja.
Obitelj – prva škola komunikacije
Osim iz profesionalne perspektive komunikologinje, Vidulić je govorila i iz osobnog života kao najstarije dijete u obitelji s petero djece, živeći s braćom i sestrama, roditeljima, bakama i djedovima te kako je posvjedočila „odrasla u obitelji u kojoj je bilo ljubavi i radosti u izobilju“.
Govoreći o vlastitom odrastanju, prisjetila se kako je tek odlaskom na studij postala svjesna koliko je obiteljsko zajedništvo dragocjeno. Posebno su joj teško padale nedjelje nakon jutarnje svete mise kada bi promatrala obitelji kako zajedno odlaze kući na ručak i provode vrijeme zajedno. Upravo su je ti trenuci, kako je posvjedočila, naučili da najveća vrijednost obitelji nisu velike stvari, nego svakodnevna prisutnost jednih uz druge.
Najveća vrijednost obitelji nisu velike stvari, nego svakodnevna prisutnost jednih uz druge
Po preseljenju s Lošinja u Zagreb radi studija, suočila se najprije sa samačkim životom što joj je izuzetno teško palo. Potom sa životom s dvojicom mlađe braće, dok danas ponovno živi sama, a uskoro ju opet očekuje suživot s najmlađom sestrom. Kroz zanimljive životne situacije i crtice iz samačkog života, a onda i suživota s braćom, Vidulić je svratila pozornost na realne životne situacije i probleme u komunikaciji na koje svi nailaze.
Prisjetila se i kako ju je zajednički život s braćom naučio da se dobra komunikacija ne podrazumijeva, nego se uči.
Dobra komunikacija se ne podrazumijeva, nego se uči
„Shvatila sam koliko mogu biti tvrdoglava, nestrpljiva i, unatoč tome što sam komunikologinja, ponekad vrlo loša komunikatorica“, rekla je iskreno, naglasivši da odnosi ne rastu tako da uvijek budemo u pravu, nego onda kada naučimo slušati, priznati vlastite pogreške i razgovarati s poštovanjem.
Iza stereotipa kriju se stvarni odnosi
Osvrćući se, potom, na naslov svog izlaganja, Vidulić je rekla kako se u rečenici „Mama govori, tata klima, djeca na mobitelu“ mnogi danas mogu prepoznati, a viđala je to i u vlastitoj obitelji i vidi to svuda oko sebe.
„Iako je istinita, ta je rečenica zapravo podozriva. Moglo bi se pomisliti da su mame i žene samo naporne brbljavice, da su tate i muževi papučari bez stava, a djeca nezainteresirana za išta osim za male ili velike ekrane. A to nije istina“, istaknula je.
Izrazila je mišljenje da žene trebaju biti oprezne sa svojim komentarima i stavovima kako muškarce ne bi degradirale čime im onda ne daju priliku da budu ono na što su pozvani. Također, apelirala je da se svi čuvaju cinizma i sarkastičnih komentara jedni o drugima.
Žene trebaju biti oprezne sa svojim komentarima i stavovima kako muškarce ne bi degradirale
„Da, vicevi i šale u društvima često potvrđuju stvarnost koju živimo, ali nastojmo ponekad u istoj mjeri u kojoj se šalimo, istaknuti jedni druge u vrlinama, muževi žene i žene muževe, u nekim stvarima koje lijepo radimo. Nemojmo podrazumijevati članove svoje obitelji, niti ružno govoriti jedni o drugima, ni onda kada govorimo o nama kao paru, ni onda kad se šalimo na račun naših roditelja ili djece. Skloni smo humorom zamaskirati neka ponašanja koja nas smetaju, ali tako javno izrečena, pred svima u društvu, pa makar i u šali, mogu još više zaboljeti nego kad ih kažemo u intimi našeg doma“, upozorila je Vidulić.
Mladi traže smisao i autentičnost
Svratila je i pozornost na predrasude koje postoje o mladima, a iz svog dosadašnjeg iskustva rada sa studentima Vidulić drži da su to „prekrasni mladi ljudi, koje smo mi odgojili i sad nam se baš ne sviđa kakvi su ispali“.
„Odrasli su uz različite ekrane. Aktivni su u virtualnom svijetu, ali usamljeni u svojem fizičkom okruženju… Ti mladi ljudi očekuju razumijevanje, uvažavanje i prihvaćanje. Ono što mi se jako kod njih sviđa je to da su dobronamjerni, empatični, osjetljivi na nepravdu i da traže smisao. Ako ne vide smisao, neće nešto raditi ili slušati samo zato što im je netko rekao da moraju. Ne trpe autoritet radi autoriteta. Ali ako vide da volite to što radite, da živite ono što govorite i da vam je istinski stalo do njih, vaši su do kraja života, pa čak i onda kad vam se opiru ili vam kontriraju“, istaknula je Vidulić.
Mladi itekako žele duboke razgovore i sadržaje koji imaju smisla
Kao potvrdu tome navela je i vlastito iskustvo rada sa studentima komunikologije. Iako pripadaju generaciji koja je odrasla uz digitalne tehnologije, istaknula je kako mladi itekako žele duboke razgovore i sadržaje koji imaju smisla. Sa studentima organizira čitateljski klub, zajedno čitaju biblijske knjige, odlaze u kazališta i muzeje te razgovaraju o književnosti, umjetnosti i vjeri.
„Dok smo zajedno čitali Pjesmu nad pjesmama, Propovjednika i Knjigu o Jobu, nitko nije bio na mobitelu“, istaknula je, želeći pokazati kako mladi nisu nezainteresirani, nego traže autentične odnose i ljude kojima je doista stalo do njih.
Komunikacija se gradi malim navikama
Pojasnila je i kako je komunikacija odnos, a odnos se gradi malim navikama i to na različitim razinama, prijatelji ili supružnici međusobno, roditelji s djecom, braća sa sestrama, nastavnici s učenicima. Kako je rekla, princip je uvijek isti: potrebni su trud, vrijeme i briga za osobu ispred mene.
Naglasila je kako se obiteljska bliskost ne gradi velikim gestama, nego svakodnevnim malim znakovima pažnje. Vrijeme provedeno zajedno, pogled u oči, iskreno pitanje, zajednički obrok ili zagrljaj često imaju mnogo veću snagu od dugih razgovora i brojnih savjeta.
Obiteljska bliskost se ne gradi velikim gestama, nego svakodnevnim malim znakovima pažnje
Roditelji žele poštovanje, bliskost, iskrenost i mir dok djeca žele da ih netko čuje, da nisu stalno kritizirana, sigurnost i prihvaćanje odnosno mir.
„I roditelji i djeca zapravo traže isto: nekoga pokraj koga mogu biti svoji. Svi to tražimo i trebali bismo težiti tomu. Treba nam komunikacija koja nas zbližava, a ne udaljuje“, istaknula je Vidulić, a na pitanje Što nas udaljava? odgovorila je: „Kad svi govore, a nitko ne sluša. Kad je ekran zanimljiviji od osobe do nas. Kad rješavamo probleme, a ne gradimo odnos. Kad dijelimo kuću, ali ne i vrijeme. Kad pretpostavljamo umjesto da pitamo. Bliskost ne traži savršenu obitelj, nego prisutne ljude. A male stvari koje nas zbližavaju su: pogled u oči. Pitanje bez osuđivanja. Zajednički obrok bez ekrana. Zagrljaj prije savjeta.“
Različiti, ali stvoreni jedni za druge
Govoreći o razlici u komunikaciji žena i muškaraca poručila je da žene, iako mnogo govore, ne znači da dobro komuniciraju.
„Nekad govorimo samo da se izventiliramo, a pitanje je koliko slušamo, tj. koliko čujemo. Muževi koji klimaju glavom ne znači da ne slušaju ili da nas gledaju, a zapravo misle na nogomet i pivo. Temeljna komunikacijska razlika između žena i muškaraca je u tome da žene razmišljaju dok govore, a muškarci funkcioniraju po onoj: ‘ispeci pa reci’. Dakle, oni prvo razmisle pa tek onda govore ili odgovore. I to je u redu, tako nas je Bog zamislio i stvorio. I hvala Mu na tome.“
Žene razmišljaju dok govore, a muškarci funkcioniraju po onoj: ‘ispeci pa reci’
Najljepše uspomene stvaraju se zajedno
Prisjećajući se vlastitoga djetinjstva, rekla je kako ni ona ni njezina braća i sestra danas ne pamte igračke ili stvari koje su imali, nego zajednička putovanja, molitvu, pjesmu, rad, razgovore i male obiteljske običaje koji su ih povezivali.
„Meni su članovi moje obitelji najdraže osobe na svijetu. Ja zbog njih volim Boga, volim život i volim sebe“, posvjedočila je.
Svaka osoba je otajstvo u kojem se otajio, sakrio, dragi Bog
Dodala je i kako je svaka osoba otajstvo u kojem se otajio, sakrio, dragi Bog.
„Zahvalite mu na daru njihovog i svog života“, potaknula je između ostalog u svom izlaganju komunikologinja Vidulić.