Miro i Veronika Čuljak proslavili su, u petak 21. kolovoza, 50. obljetnicu braka u župnoj crkvi Rođenja sv. Ivana Krstitelja u Sibinju.
Miro i Veronika vjenčali su se 1976. godine u Župi sv. Nikole Tavelića u Slavonskom Brodu, a danas žive u Starom Slatniku. Podigli su četvero djece, od kojih imaju dvanaestero unučadi.
U prigodi zlatnoga jubileja pred Bogom su obnovili svoje bračne zavjete i ponovno potvrdili obećanje vjernosti koje su jedno drugome dali prije 50 godina. Misno slavlje predvodio je sibinjski dekan, vlč. Marko Martić.
Svećenik je tom prigodom istaknuo tri važne stvarnosti bračnoga života: Boga koji prati supružnike, ljubav koja se svakodnevno živi i zahvalnost za prijeđeni put. Podsjetio je da kršćanski brak nije samo zajedništvo dvoje ljudi, nego u njemu svoje mjesto ima i Bog, osobito u trenucima kada ljudske snage nisu dovoljne.
Naglasio je da se ljubav ne potvrđuje velikim riječima, nego svakodnevnom brigom, strpljenjem, oproštenjem i spremnošću ostati uz drugoga.
„Veličina jednoga braka nije u tome da nikada nije bilo teškoća, nego u tome da se kroz njih išlo zajedno“, istaknuo je.
Njihovih 50 godina obilježili su brojni radosni, ali i teški trenuci.
Jedno od iskušenja došlo je prije nekoliko godina, kada se Veronika razboljela. Kako bi mogao biti uz svoju suprugu i skrbiti o njoj, Miro je otišao u prijevremenu mirovinu. Njegova odluka snažno je posvjedočila bračnu vjernost i obećanje da će biti uz nju „u zdravlju i bolesti“.
Poseban trenutak slavlja bile su i dirljive riječi unuke Veronike, koja je baki i djedu izrazila zahvalnost i ljubav te istaknula koliko joj njihov životni primjer znači. U njezinim riječima prepoznala se zahvalnost cijele obitelji za ljubav, brigu i vrijednosti koje su tijekom desetljeća prenosili svojoj djeci i unucima.
Zlatni jubilej bio je prigoda za zahvalnost Bogu za dar obitelji, djecu i unuke, ali i za snagu u trenucima bolesti i životnih kušnji.
Supružnici Miro i Veronika svojim su životom posvjedočili da brak nije samo obećanje izrečeno na dan vjenčanja, nego put koji se iz dana u dan potvrđuje – u radosti i teškoći, zdravlju i bolesti, u brizi za drugoga i spremnosti na darivanje vlastitoga života.