Ispovijed nije mjesto gdje se trebamo doći hvaliti svojom svetošću nego je mjesto pokajanja. Nemojmo lagati sami sebe, plaća grijeha je smrt, a sam Isus nam kaže da je lažac svatko tko kaže da nema grijeha.
Kateheze o ispovijedi održavaju se svakog četvrtka od 16. veljače do 30. ožujka u sklopu Duhovno duhovitih večeri u bazilici sv. Antuna Padovanskog na zagrebačkom Svetom Duhu. Ciklus kateheza razjašnjava mladima pitanja i nedoumice koje imaju o sakramentu ispovijedi.
U zadnjoj katehezi fra Stjepan Brčina pokušao je odgovoriti na pitanje “Je li mi Bog sve oprostio?”
“Mlade vjernike danas često muči je li im na ispovijedi Bog sve oprostio i što ako su slučajno zaboravili reći određeni grijeh. Temelj svake ispovijedi je dobra priprema u kojoj kroz ispit savjesti promišljamo i prisjećamo se učinjenih grijeha. Ako tijekom ispovijedi nenamjerno zaboravite reći neki grijeh Bog to ne uzima za zlo i taj grijeh će vam biti oprošten” objasnio je okupljenim mladima fra Stjepan Brčina.
Pokajanje je važan i temeljni dio ispovijedi.
Naglasio je da ispovijed nije duhovni razgovor, a dolazak na ispovijed mora biti svojevoljan, bez prisile druge osobe.
“Ispovijed nije duhovni ili psihološki razgovor i to nikada ne smije biti. Također ispovijed nije valjana ako nas na nju netko natjera, odnosno ako dolazimo pod prisilom. Mladi ljudi na ispovijed često dolaze zbog straha od roditelja koji su im rekli da moraju, to nikako nije dobro jer takva ispovijed nema smisla. U takvoj ispovijedi ne postoji temeljni dio, a to je pokajanje” rekao je konventualac.
Kada shvatimo koliko je Bog dobar i milosrdan, kada promatramo njegovu muku, pogotovo kroz korizmu dođe nam na padnemo na koljena i plačemo.
U nastavku kateheze osvrnuo se na dvije vrste vjernika koje susreće tijekom svete ispovijedi, a to su ravnodušni i skrupulozni vjernici. Naglasio je kako niti jedna od te dvije krajnosti nije dobra i da vjernici danas trebaju pronaći sredinu.
“Ravnodušnost se javlja kada naša savjest, moglo bi se tako reći, otupi na određeni grijeh. To se događa kada godinama ustrajemo u određenom grijehu i ne pokušavamo taj dio duhovnog života popraviti. Tada postajemo hladni i ravnodušni te nam ono što je grijeh zapravo postane normlano. Kao svećenik osjetim kada vjernici na ispovijed dođu potpuno ravnodušni, a zamislite onda kako tek Bog čita naša srca i naše namjere” rekao je Brčina.
U čovjeku cijelo vrijeme postoji borba između savjesti i nagona koji je podložan tijelu i tu dolazi do sukoba, ali kroz ispovijed naša se savjest pojačava kako bi pobijedila nagon.
“Što se skrupuloznosti tiče u takvom stanju savjest je uzdrmana i te osobe usredotočene su same na sebe. Često im nedostaje vjera u Boga i sigurnost da im je Bog oprostio. U njihovom srcu postoji deformacija koja traži potvrdu od svećenika da je Bog određeni grijeh oprostio. Kod skrupuloznih osoba i nakon ispovijedi pojavljuje se sumnja, a skrupuloznost se može javiti zbog stalnog plašenja Bogom u obitelji od ranog djetinjstva. Savjet za skrupulozne osobe je da pronađu iskusnog duhovnika koji ih može na kvalitetan način voditi na njihovom duhovnom putu” poručio je fra Stjepan.
Odbijanje dara praštanja, odbijanje i sumnja u Božje milosrđe grijeh je protiv Duha Svetoga.
Govoreći o pokajanju Stjepan Brčina objasnio je mladima da postoje četiri dimenzije pokajanja koje moramo proživjeti da bi naša ispovijed bila dobra.
“Najprije u sebi trebamo izazvati pokajanje za grijehe koji možda ne tište našu savjest, ali i dalje su grijesi pred Gospodinom. Zatim valja imati unutarnje pokajanje, pokajanje srca čiji motiv treba biti unutarnji pokretač. Prije ispovijedi kod vjernika treba postojati nadnaravni osjećaj pokajanja što znači da motiv dolaska na ispovijed treba biti nadnaravni, odnosno Bog. Važno je i da pokajanje bude općenito i da se ne ističe jedan grijeh posebno jer u našem životu ne postoje glavni i sporedni grijesi.” objasnio je mladima konventualac sa Svetoga Duha.
Fra Stjepan poručio je da ispovijed nije mjesto gdje se trebamo doći hvaliti svojom svetošću nego je mjesto pokajanja. Nemojmo lagati sami sebe, plaća grijeha je smrt, a sam Isus nam kaže da je lažac svatko tko kaže da nema grijeha.
“U ispovijedi nemojmo tražiti svoje savršenstvo nego Božje milosrđe” zaključio je voditelj Duhovno duhovitih večeri.