I danas u vremenima kušnje, bolesti, beznađa; i danas kada Zemlja često drhti zbog težine naših grijeha; i danas u ovoj dolini suza i tjeskobe, dragi prijatelju, možeš reći: „Nisam sam! Isus je sa mnom. Uskrsnuo je, Isus je živ!“

Shvati, čovječe, da je tvoj planet lijep i da na njemu još ima života.

Kad odraste, čovjek često voli krive stvari i prianja uz krive vrijednosti.

Pao je, ali se ne predaje. Ustaje… Ne odustaje. Vraća se u ring. Publika mu viče da odustane. On je već Pobjednik; on je već Kralj.

Zašto je baš Ljubav izabrala križ da pokaže svoje krajnje predanje i žrtvu? Zašto baš po križu?

Možda nisam u pravu, ali osjećam da čovjek sve više postaje mizantrop. Sve je više ljudi koji ne vole ljude. Ljudi izbjegavaju druge, sve je više ljudi koji zaobilaze svoga brata ili susjeda.

Život teče poput rijeke i ne možeš ga zaustaviti, zato rasti paralelno sa svojim životom! Nemoj dopustiti da tvoj život bude vlak koji je otišao, a ti ostao na stanici.

Dok Gizma proklinje, u tom trenutku na križ iznad njegove glave slijeće vrana i kopa mu oči. Vrana mu oduzima i ono što mu je jedino preostalo – vid, pogled.

Isus je prisutan u svim vremenima, kako u sadašnjim, tako i u budućim. Bojim li se možda sutrašnjice? Ne! Znam da će Isus i sutra biti sa mnom, već me čeka.

Premda će sve opet biti isto, ipak ćemo mi biti drugačiji. Više ćemo cijeniti blizinu braće i ljepotu zajedništva; više ćemo cijeniti Crkvu i njezinu ljepotu, a ona nigdje nije toliko lijepa kao u Međugorju...