Riječ čovjeka čini čovjekom. Nekad dođe kao melem za dušu, ali često zna biti i mač što ranjava i dušu i tijelo. Ovisno o tome u kojem je kontekstu izgovaramo, riječ može i „zagrliti“, ali i „udariti“.

Možda si i ti katkad kao Kafka gubio svoje prijatelje i olako raskidao prijateljstva te se potom nepotrebno zatvarao u sebe.

Zamislite čovjeka koji živi na moru, a nikad se ne okupa ili možda učini to samo jednom godišnje. Slično je sa čovjekom i Kristom. Krist dolazi svaki dan na oltar pod prilikama kruha i vina, a on se pričesti samo jednom godišnje! Tužno!

Zahvaljujući drugima, svi smo upoznali Krista. Pa i sȃm je sveti Pavao za Krista čuo od drugih, a pred Damaskom se uvjerio da je on zbilja Uskrsli. Čitajući Evanđelja, vidjet ćemo da je to doista lančana reakcija – jedni druge vode prema Kristu. Koga Krist dotakne, on ne može šutjeti, nego i druge želi privući Kristu. Sveti je Andrija prvi bio pozvan za Isusova učenika, a zatim on zove i svoga brata Šimuna Petra. Uvijek netko nekoga zove i svjedoči o Kristu. I ti možeš privući ljude Kristu ili još bolje rečeno – za Krista.

Svi živimo za radosne i sretne trenutke, ali u čovjekovu životu postoji i razdoblje izrazite suhoće. Zasigurno je to i najteže razdoblje za svakog čovjeka: suhoća mu uđe u srce tiho poput lopova i u cijelosti ga obuzme pa se čovjek osjeća sam i napušten.

Kad danas čujemo riječ „razvod“, odmah pomislimo na raspad nečijeg braka ili krah jedne ljubavi. Ta pomalo ružna riječ sa sobom već nosi tjeskoban prizvuk i surovo značenje. No, postoje i druge vrste razvoda. Postoje razvodi koji donose blagoslov. Pisac duhovne biografije svetoga Franje Asiškoga, Ignacio Larranga, pomno opisuje razvod ovog velikog sveca. Pitate se od koga se točno sveti Franjo razveo?! A pravo pitanje zapravo glasi: od čega se ovaj svetac „razveo“?

Mnogi ljudi danas (ne)rado ostavljaju svoje domove, sele se; neki putuju turistički, a drugi pak napuštaju vlastiti zavičaj u potrazi za boljim životom. Migracije su postale čovjekova svakodnevica. No, zar svi u suštini nismo migranti? Zar svi ne tražimo ugodnije i ljepše mjesto za život? Uostalom, gdje je, čovječe, tvoj zavičaj? Gdje je tvoj dom? Gdje se zbilja osjećaš kao kod kuće? Mnogi se nikako ne mogu smiriti živeći dugoročno na jednom mjestu.

Kršćani, koji su stvoreni da budu jedno i zajedno, često nemaju ni zajedničkih tema za razgovor. Toliko su, nažalost, različiti da je Fulton Sheen s pravom zavapio: „Pa, što ih uopće povezuje?!“

Sveti Bernard je na koncu pobijedio i tako svoju braću privukao Kristu. To je upravo i najvažnija zadaća svakog kršćanina. Dužni smo ljude privoditi k Bogu; kršćanin se ne smije zaljubiti u ovaj prolazni svijet. Nažalost, mnogi su kršćani dobrano zavoljeli ovaj svijet. Borimo se stoga neumorno za duše, jer previše je dúšā u svijetu, a trebamo ih sve dovesti k Bogu – vječnoj Ljubavi.

Sveta Mala Terezija nije bila sposobna činiti velike pokore ni mrtviti svoje tijelo. Odveć je bila slaba i nemoćna. U njezinom životu nije bilo takozvanih velikih pokora ni žrtava. Nije se bacala u trnje kao sveti Franjo Asiški, niti je kao sveti Ivan Kapistran tjednima neumorno postila. Sama priznaje da nije bila za to sposobna. Ali što je onda toliko razlikuje od drugih svetaca?