"Iskoristimo vrijeme dok su nam naši najdraži živi i provodimo vrijeme s njima i iskažimo im ljubav. Najprije oprostimo sebi sve ono propušteno i počnimo živjeti kvalitetnije. Neka nam odlazak na grobove najmilijih ne bude gorko sjećanje na sve ono što je moglo biti, a nije, nego zahvala za sve lijepe trenutke koje smo proveli zajedno."

"Sreća je kad posadiš tikve koje su se u cvatu križale i druge godine njihove sjemenke daju nove vrste dobrih i ukusnih tikava", kaže fra Stojan Damjanović koji je u svom životu dobio mnogo više nego je mogao i poželjeti. Nikad sebe nije vidio kao svećenika, a danas je sretan kada susretne ljude koji vole razgovarati o Bogu, njegovim stvorenjima i zakonima po kojima sve savršeno radi.

Na Dušni dan iz Vjesnika Đakovačko-osječke nadbiskupije prenosimo propovijed vlč. Marija Brkića, svećenika Đakovačko-osječke nadbiskupije, koji nakon završenog poslijediplomskog studija iz dogmatske teologije u Rimu vrši službu župnog upravitelja Župe Rođenja sv. Ivana Krstitelja u Sarvašu. Vlč. Mario Brkić, između ostalog, se u propovijedi poručuje: "Otajstvo Isusa Krista otvara nam pogled prema životu za koji smo stvoreni, a to je vječni život u Bogu. Mi vjerujemo da ćemo zauvijek biti s Gospodinom."

U današnje vrijeme "prva i najveća zapovijed" je - udaljenost. Ali Bog uvijek pronalazi način usprkos svim preprekama, uvijek pronalazi nove oblike i zasigurno otkriva kako biti blizu drugoga čak i usred daljina.

"Svetkovina Svih svetih počela se slaviti u Crkvi najprije kao svetkovina svih znanih i neznanih mučenika, jer su mučenici za vjeru najveći svjedoci nasljedovanja Isusa iz Nazareta. I to već od IV. stoljeća. Potom su rimske pape starorimski hram svim bogovima, Panteon, u VII. stoljeću pretvorili u Crkvu svih svetih (Sancta Maria ad Martyres), a od IX. stoljeća uveden je svetkovina svih svetih znanih i neznanih, i onih koji ne mogu proći naše kriterije, koji su oprali svoje haljine u krvi Janjetovoj, a nisu prošli naše ispite, oni – kako kaže Otkrivenje – iz svih rasa, naroda, jezika i kultura", piše fra Ivan Šarčević.

Na blagdan Svih svetih iz Vjesnika Đakovačko-osječke nadbiskupije prenosimo propovijed dr. sc. Josipa Bošnjakovića, svećenika i profesora psihologije koji vodi bračna i obiteljska savjetovališta na području Đakovačko-osječke nadbiskupije. Uz doktorski studij psihologije u Rimu na Papinskom salezijanskom sveučilištu specijalizirao je kliničku psihologiju. Predaje na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Đakovu te na zagrebačkom Hrvatskom katoličkom sveučilištu. Velečasni Bošnjaković među ostalim poručuje: "Svi sveti su sveti jer se u potpunosti ostvarila želja njihova siromaštva - biti obdareni, obogaćeni Bogom."

"Uporna pandemija koja napada i tjelesno i duševno zdravlje, a tako i potres s dugotrajnim posljedicama izvrsno nas upozoravaju kako smo ograničeni u svojim silama i djelovanju. Otkrivaju nam također kako nam je potrebna temeljita obnova u kojoj ćemo i zgrade i životne vrednote popraviti, poboljšati. Na takvoj je pozadini vrlo jasan i poučan poznati izvještaj o Isusovu izlječenju čovjeka usahle ruke u Mk 3,1-6", piše p. Niko Bilić, profesor na zagrebačkom Fakultetu filozofije i religijskih znanosti.

Promišljajući o teološkoj, filozofskoj ili pak frazeološko-etimološkoj razlici između termina pokojni i umrli, potrebno je prvo vidjeti razlike u samom značenju tih pojmova. Tako pokojni dolazi od pokoj što u sebi znači mir, vječni mir, dok umrli od mrijeti što možemo definirati kao umirati, ginuti. Oba pojma tiču se smrti, što je prestanak životnih funkcija organizma. No, i jedan i drugi pojam mogu se koristiti i u širem značenju. Često se koriste i sinonimi: skapavati, skončati, izdahnuti, uginuti, krepati, skapati, svisnuti, ugasiti, lipsati, odapeti, crknuti, riknuti, otegnuti papke, otpuhnuti...

"U ovoj dramatičnoj situaciji, opterećenoj patnjom i tjeskobom koja muči cijeli svijet, utječemo se Tebi, Majko Božja i Majko naša, i tražimo utočište pod tvojom zaštitom. O Djevice Marijo, svrni svoje milostive oči na nas u ovoj pandemiji koronavirusa i utješi one koji su izgubljeni i ožalošćeni zbog smrti svojih najmilijih, ponekad sahranjenih na načine koji ranjavaju dušu. Budi oslonac onima koji su tjeskobno zabrinuti za oboljele osobe uz koje ne mogu biti zbog sprečavanja širenja zaraze. Učvrsti pouzdanje onih koji su u strahu od neizvjesne budućnosti i posljedica na gospodarstvo i rad", poručuje papa Franjo u molitvi upućenoj Majci Mariji.

Povodom blagdana Svih Svetih vjerojatno svi razmišljamo o životu i smrti. Pogotovo o tome gdje su sada svi oni koji su napustili ovaj svijet. Jesu li sretni? Jesu li konačno spašeni od boli, nevolja i iskušenja koja su doživjeli u svom životu? Kako je tamo gdje su otišli?