Početkom ožujka 1994. godine hrvatske snage uočile su na ličkom ratištu neprijateljske aktivnosti blizu crte razdvajanja. Naime snage 18. pješačke brigade Srpske vojske Krajine iskoristile su nazočnost UNPROFOR-a te, prema obavještajnim podacima, uz njegovu pomoć zaposjele najbolje točke u međuprostoru.

Nakon što smo se u jučerašnjim Domoljubnim minutama prisjetili kako Sarajevsko primirje nije donijelo mir na drniškom ratištu, danas se prisjećamo kako više sreće nije bilo niti u istočnoj Slavoniji. U Sarvašu kraj Osijeka 5. ožujka 1992. godine, pod posredovanjem promatrača Europske zajednice, sastali su se predstavnici 1. operativne zone Hrvatske vojske predvođeni Karlom Gorinšekom te JNA predvođeni Simom Nešićem. Cilj pregovora bio je utvrditi primirje koje se prema izvještajima tog dana kršilo gdje god i koliko god se stiglo.

Na šibensko-drniškom ratištu današnji dan 1992. godine protekao je u brojnim aktivnostima pobunjenih Srba. Od jutra, po neprijateljskim uporištima u skradinskom zaleđu, brojna su vozila raznosila zalihe municije i popunjavala jedinice ljudstvom. Srpska vojska Krajine ukopavala se iznad sela Brištane, a u Ključ je pristiglo osam tenkova koji su se ukopavali i utvrđivali. Istovremeno u Žitniću su se posredstvom promatrača Europske zajednice sastali predstavnici 6. operativne zone Hrvatske vojske i 9. kninskog korpusa JNA. Napet sastanak prekinuo je Ratko Mladić koji je postavio ultimatum hrvatskim snagama da se povuku iz sela Nos Kalik ili će otvoriti vatru po svim položajima hrvatskih snaga na šibensko-drniškom ratištu.

Na današnji dan, 3. ožujka 1959. godine u Vukovaru je rođena Gordana Senaši, jedna od mnogo žena koje su tijekom Domovinskog rata ubijene s djetetom u utrobi. O njima se malo zna i malo piše, stoga je hvalevrijedan istraživački rad spisateljice Tanje Belobrajdić koja je neke njihove priče objavila u feljtonu "Nisu zaboravljeni". Jedna od njih priča je Gordane Senaši.

Od okončanja operacije „Maslenica“ koncem siječnja 1993. godine strateški iznimno bitne Tulove grede na Velebitu postale su mjesto krvavih borbi koje je hrvatskim snagama bilo iznimno zahtjevno držati. Položaje na Tulovim gredama 28. veljače preuzeli su od 6. gardijske brigade pripadnici 133. brigade iz Otočca. Bili su izloženi stalnim napadima, od kojih su neki završili tragično, odnosno pogibijama i gubitkom položaja.

Nakon prvih demokratskih izbora u Socijalističkoj Republici Hrvatskoj, nezadovoljan pobjedom Hrvatske demokratske zajednice, dio srpskog pučanstva otvoreno se u ljeto 1990. suprotstavio legalno izabranoj hrvatskoj vlasti. U situaciji kada je policija predstavljala jedinu organiziranu oružanu formaciju započelo se s organiziranjem Posebnih jedinica policije pri svim Policijskim upravama u Hrvatskoj. Tako je 28. veljače 1991. u Policijsku upravu Karlovac stigao brzojav Stjepana Pečovskog, pomoćnika ministra unutrašnjih poslova Republike Hrvatske, o izboru kadrova za što hitnije formiranje Posebne jedinice policije pri PU Karlovac.

U ljeto 1991. godine na crti obrane u Topuskom nadjenuo si je nadimak Wolf s kojim je ušao u legendu. Pravim imenom Željko Čorak još za života je imao ugled u Karlovcu koji je stekao baveći se borilačkim sportovima, uglavnom kung-fuom. Rođeni Ogulinac, po struci ekonomski tehničar, nije se puno dvoumio kada je počeo Domovinski rat. Dragovoljno je pristupio 110. karlovačkoj brigadi Hrvatske vojske te se svojom karizmom, znanjem i hrabrošću prometnuo u jednog od najboljih zapovjednika u toj postrojbi.

Na današnji dan, 28. veljače 1991. godine u Kninu je održana zajednička sjednica Srpskog nacionalnog vijeća i Izvršnog vijeća „SAO Krajine“. Na njoj je usvojena Rezolucija razdruživanju Republike Hrvatske i „SAO Krajine“.

Tenja, selo na južnim prilazima Osijeku, bilo je poprište žestokih borbi još od srpnja 1991. godine. Već tada domaći pobunjeni Srbi okupljeni u postrojbe Teritorijalne obrane, uz pomoć JNA i tamošnje "Milicije", okupirali su veći dio sela, a do konca godine cijelo je bilo pod njihovom kontrolom. U tom razdoblju ubijeno je preko 30 osoba, od koji najmanje 25 civila. Većina tih civila bili su starije životne dobi te su odlučili ostati u svome okupiranom selu.

Na današnji dan, 27. veljače 1994. godine, poginuo je jedan od heroja Domovinskog rata i 1. gardijske brigade „Tigrovi“ Tihomir Bučarić.