“Ovo je jedna od najmoćnijih priča obraćenja ikad napisanih”, riječi su poznatog obraćenika o. Donalda Callowaya o knjizi Preobražena Patricije Sandoval, mlade Amerikanke meksičkog podrijetla, snažno zauzete u obrani života nerođenih. Patricijina životna priča, naime, vodi od slomljenog doma, teških veza, triju pobačaja, rada u klinici Planned Parenthood, pada u drogu, života s meksičkom mafijom i beskućništva do obraćenja u dodiru Božjeg milosrđa. Nadbiskup San Francisca Salvatore Cordileone također o knjizi piše:”Patricia Sandoval ima doista nevjerojatnu priču o grijehu i patnji, ali i o milosti i iskupljenju. Iznad svega, ona je podsjetnik na to koliko nas Bog ljubi, hoda s nama čak i kad posrćemo i ‘čini sve na dobro onima koji Ga ljube’.” Patricia je svoju životnu priču u travnju podijelila s hrvatskom javnošću u više gradova. Svjedočanstvo koje vam ovdje donosimo izrekla je na proslavi 10 godina udruge Hrvatska za život u crkvi sv. Josipa u Zagrebu, a objavljena je i u emisiji Život biraj Hrvatskoga katoličkog radija.

U prethodnom dijelu svjedočanstva Patricia Sandoval uvela nas je u svoj rani život i sretno djetinjstvo, nagovijestila zlo koje je “načelo” njezinu čistoću i nevinost, opisala teško iskustvo triju pobačaja te posvjedočila kakve je to posljedice ostavilo na nju i njezina mladića. U nastavku pročitajte kako je dosegla najveće dubine mračnog ponora te kako ju je jedan iskreni vapaj Bogu podigao na novi život. O traumatičnom iskustvu rada u klinici Planned Parenthood kazala je:

Izgubila sam dom, školovanje i posao, izgubila sam dušu

“…Žene plaču, žene vrište, žene iskrvare i shvatila sam da na takvim mjestima nikome nije stalo do žena i djece. Posljednjeg dana mog rada u klinici, a to je bilo nakon svega nešto više od dva tjedna, trebala sam asistirati šesnaestogodišnjoj djevojci koja je bila trudna s blizancima, a bila je u šestom mjesecu trudnoće. Nisam to mogla, pobjegla sam užasnuta, ali i puna boli jer sam znala da sam ubojica. Nisam znala za Boga, nisam znala kako izliječiti svoju bol, pa sam počela uzimati kokain jer mi je droga pomagala da malo umrtvim bol. No kad bi droga popustila, trebalo mi je još droge kako bih držala srce otupjelim te sam postala ovisna o kokainu i cracku. Izgubila sam dom, školovanje i posao, izgubila sam dušu. Tri godine sam kao ovisnica i beskućnik spavala na ulicama Kalifornije, živeći u mračnom ponoru. Nikad nisam potražila svog oca jer me on uvijek učio da uspjeh znači nešto vrijediti, a ja sam se sramila svog života i iščupala sam svu svoju kosu. Bila sam potpuno ćelava. A kako sam se stalno drogirala, spala sam na 35 kilograma, bila sam kost i koža; uistinu sam bila hodajući mrtvac.”

Sve što sam mogla vidjeti u svojim očima bila je smrt

“Jednog dana pogledala sam se u ogledalo i sve što sam mogla vidjeti u svojim očima bila je smrt. Nisam više imala nade za život i počela sam vrištati u sebi: ‘Što ti se dogodilo? Što se dogodilo s tom malom princezom koja je imala obitelj, tom djevojčicom koja je bila popularna u školi i čista odlikašica, koja je željela biti slavna, netko poseban? Sada si samo smeće i nema nade za tvoj život.’ Nakon tri godine ovakvog života jednog dana sam pomislila da ću umrijeti na ulici. Bila sam potpuno sama i pet dana nisam ništa jela ni pila. Preispitivala sam svoj život misleći da ću umrijeti na ulici. Počela sam plakati i jecati kao dijete, a onda mi se vratilo sjećanje. Sjetila sam se nečega.”

Isus te voli! Isus te voli! Čak i ako te roditelji napuste, on te nikada neće napustiti i uvijek će biti s tobom!

“Sjetila sam se da bih nakon vjeronauka, kad sam bila djevojčica, znala otrčati u svoje dvorište i pisati Bogu ljubavne poruke i slati ih balonom u nebo. Sjetila sam se da sam voljela Boga Oca i da sam zaboravila na njega. Tada sam zavapila Bogu jer sam prvi put u životu osjetila njegovu prisutnost. Zavapila sam i rekla: ‘Ne poznajem te, ali znam da postojiš. Nemam više obitelj, nemam ni droge, samo te molim za oprost jer sam uništila svoj život odlukama koje sam donijela.’ I nije prošla ni minuta, a iz restorana je izišla konobarica. Zvala se Bonnie. Pogledala me s toliko ljubavi i milosrđa i rekla: ‘Isus te voli! Isus te voli! Ja sam konobarica u onom restoranu. Vidjela sam te kako plačeš na ulici, počela sam moliti za tebe i Bog mi je rekao da ti kažem da čak i ako te roditelji napuste, on te nikada neće napustiti i uvijek će biti s tobom.’ Vjerujem da je Isus bio taj koji je upotrijebio Bonnie da me zagrli i pogleda na mene, da mi kaže da mi je uistinu oprostio. Jer kad se pokaješ cijelim srcem, Isus dolazi kao kralj Božjeg milosrđa.”

Kad je moj otac otvorio vrata, zaplakao je sa mnom

Bonnie me odvela kući k ocu. Kad je moj otac otvorio vrata, zaplakao je sa mnom i rekao mi da me voli i da mi oprašta. I majka me je potražila nakon što je saznala da sam pronađena. Odvela me je svojoj kući i oprostile smo jedna drugoj. Rekla mi je: ‘Ne vjerujem više u vradžbine. Vratila sam se katoličkoj vjeri i već tri godine na koljenima molim za tebe pred Presvetim.'”

Majka ju je odvela na ispovijed i potaknula na svakodnevnu misu, svjedoči Patricia, ističući veliku važnost i snagu majčinske molitve:

Majčinske molitve su tako posebne Bogu

“Zahvaljujem Bogu na njegovu velikom milosrđu, ali i svojoj majci na njezinim molitvama, jer da nije bilo majčinih molitava, ja danas ne bih bila ovdje. Stoga želim reći svim majkama ovdje: „Znam da ponekad mislite da Bog ne odgovara na vaše molitve, ali vaše majčinske molitve su tako posebne Bogu. On uzdiže majčine molitve jer je i sam želio imati majku koja će moliti za njega. Bogu ne treba zagovor, ali je želio osjetiti kako majka moli za njega.“ Zatim me je majka odvela do utočišta za izlječenje rana pobačaja. Bio je petak, ušla sam tamo osjećajući se kao ubojica razmišljajući: ‘Moja djeca više ne postoje. Ja sam ih ubila i znam gdje su završila, u kanti za smeće, jer sam to vidjela vlastitim očima i dirala vlastitim rukama.'”

Znaj ovo, kćeri moja: sva nerođena djeca žive u mojoj slavi i za njih brine Blažena Djevica Marija

Ali u subotu tijekom molitve Bog mi je dao posebnu milost. Kad sam zatvorila oči, imala sam viziju svojih troje pobačene djece. Vidjela sam svoju kćer Marianu, sina Emanuela i kćer Rosario. Kad sam prišla svojoj djeci, zazvali su me riječju za koju nisam mislila da ću ikad u životu čuti: ‘Mama!’ I Isus je počeo govoriti mom srcu. Rekao mi je: ‘Vidiš li haljinice koje tvoje kćeri nose? Djevice Marija, tvoja Majka, obukla je te haljinice tvojim kćerima da vidiš kako su lijepe. Vidiš li odjeću koju nosi tvoj sin, baš po tvom ukusu i želji? Pa tvoja Nebeska Majka, Blažena Djevica Marija, zna tvoj ukus, ona zna što voliš, i obukla je tvog dječaka po tvom ukusu. Vidiš li mašnice koje tvoje kćeri imaju u kosi? Blažena Djevica, tvoja Majka, stavlja im te mašnice u kosu i češlja im kosu kako bi vidjela koliko su tvoja djeca dragocjena. Znaj ovo, kćeri moja: sva nerođena djeca žive u mojoj slavi i za njih brine Blažena Djevica Marija.’ Kad sam se probudila iz te vizije, znala sam da mi je Bog oprostio, ali i da su se moja djeca sažalila nad mojom dušom i oprostila mi. To mi je dalo snage da oprostim samoj sebi.”

Nastavlja se…