Čuda se događaju svaki dan. Kći nas je vozila u trgovački centar i parkiralište je bilo puno. Rekao sam joj da se samo udalji od izloga gdje će biti puno slobodnih mjesta, ali ona me ignorirala i rekla: Zdravo Marijo, milosti puna, pomozi mi pronaći mjesto za parkiranje. Prije nego što sam uspio reći vidio sam neka bijela rezervna svjetla koja su se upalila nekoliko mjesta od nas. Marija je pobjedila!

Bog nije mogao biti posvuda i zato je stvorio majke (Rudyard Kipling).

Majčina ljubav prema djetetu je kao ništa drugo na svijetu. Ne poznaje zakone, ne sažaljuje se, izaziva sve i nemilosrdno ruši sve što joj stoji na putu (Agatha Christie).

Ako se ikad tijekom dana osjećate tjeskobno, zazovite našu Gospu, samo izgovorite ovu jednostavnu Marijo, Majko Isusova, molim te, budi mi sada majka. Moram priznati, ova me molitva nikada nije iznevjerila (Majka Tereza)

Znamo da je Marija od Isusa tražila čudo, ne za sebe, već za nove mladence (Vjenčanje u Kani). Muškarci u ratu tražili su njezinu pomoć u pridobijanju Božje moći protiv pogana (bitka kod Lepanta). Mnogi su joj se molili kako bi se kod Boga zauzela za osobno čudo ozdravljenja (npr. čuda u marijanskim svetištima poput Lurda. U novozavjetnoj knjizi Djela apostolskih, Marija moli s apostolima da Duh Sveti dođe nakon Isusova uzašašća na nebo (Djela 1,13-14) Za što bismo mogli moliti Mariju? Ograničava li njezin Sin njezino zauzimanje za nas?

Je li traženje parkirnog mjesta u redu? Trebamo li je gnjaviti takvim trivijalnim stvarima? Smije li pitati svoga Sina o namjerama onih koji izgovaraju stotine tisuća krunica dnevno i milijune Zdravomarija? Ima li što preveliko ili premalo za njezin zagovor?

Potrčimo k Mariji, i kao njezina dječica, bacimo joj se u naručje sa savršenim pouzdanjem (sveti
Franjo Saleški).

Odgovarajući na pitanja o Marijinu zagovoru, utješno je shvatiti da je Marija i majka Isusove crkve i svih njezinih članova, uključujući svakoga od nas:

Djevica Marija . . . priznaje se i časti kao istinska Majka Božja i Otkupiteljeva. . . . Ona je ‘jasno majka Kristovih članova’. . .Ovo Marijino majčinstvo u redu milosti nastavlja se neprekinuto od privole koju je vjerno dala kod Navještenja i koju je nepokolebljivo održala pod križem, sve do vječnog ispunjenja svih izabranih. Uznesena na nebo, ona nije odbacila ovu službu spasenja, nego nam svojim mnogostrukim zagovorom nastavlja donositi darove vječnog spasenja. . [Katekizam Katoličke Crkve, čl. 9. st. 6, 963, 969].

Kad si dijete, svojoj mami ne nosiš samo velike stvari. Dijete mami donosi sve, bez obzira koliko malo ili beznačajno bilo, svako krvavo koljeno, svaki udarac na igralištu, svaki ubod pčele. A mama se brine za sve njih – flastere, kolačiće u kutiji za ručak i pazi da čarape odgovaraju prije odlaska u školu ili vrtić. Ovo rade mame.

Je li molitva za traženje parkirnog mjesta u redu? Trebamo li je gnjaviti takvim trivijalnim stvarima? Smije li pitati svoga Sina o namjerama onih koji izgovaraju stotine tisuća krunica dnevno i milijune Zdravomarija? Ima li što preveliko ili premalo za njezin zagovor?

Dakle, snaga vas izdaje? Zašto ne kažeš svojoj majci za to?…Majko! Zovi je glasno. Ona vas sluša; ona vas vidi u opasnosti, možda, i ona – vaša sveta majka Marija – nudi vam, uz milost svoga sina, utočište svojih ruku, nježnost svog zagrljaja… i naći ćete se s dodatnom snagom za nove bitka (sveti Josemaria Escriva).

Za našu Majku Mariju ništa nije premalo. Niti, hvala Bogu, postoji nešto preveliko. U kušnji ili teškoći pribjegavam Majci Mariji, čiji je pogled dovoljan da rasprši svaki strah (sveta Terezija iz Lisieuxa).

O grješniče, ne budi malodušan, nego se uteci Mariji u svim svojim potrebama. Pozovi je u svoju pomoć, jer takva je volja Božja da ona treba pomoći u svakoj potrebi (Sv. Bazilije).

Dakle, što možemo učiniti za Mariju?

Umjesto da razmišljate o tome što Marija može učiniti za nas, za što možemo moliti, s vremena na vrijeme recite “Zdravo Marijo, Sveta Marijo, Hvala Ti, Marijo”.

Nakon što sam odrastla i zasnovala vlastitu obitelj, moja je majka najviše uživala kad bismo je posjećivali. Nikada nije htjela da odemo i tako nas je grlila kad smo morali ići. Bila je radosna i sretna što je bila s nama.

U filmskoj verziji remek-djela Fjodora Dostojevskog, Zločin i kazna iz 1935., pred kraj priče, kriminalac Raskoljnikov odlazi u posjet svojoj majci. Očajan je, znajući da će neko vrijeme otići u zatvor. Klekne pred majkom i sagne joj glavu u krilo. Zagrlila ga je i podsjetila ga kad je bio mali dječak i rekao joj je da je ozlijedio mače, pustivši jednu od svojih knjiga da padne na njega, i zamolio ju je da kaže Bogu da to nije bilo namjerno.

Majka: Sjećaš li se kako si tražio od mene da kažem Bogu da to nisi namjeravao učiniti i kad sam rekla Bogu da si bio tako utješen da si zaspao mirnim snom?

Raskoljnikov: Ti vjeruješ da sam ja dobar, zar ne?

Majka: Znam da jesi.

Raskoljnikov nije svjestan da njegova majka zna mnogo više o njegovim zločinima nego što joj je rekao. Ona zna što će mu se dogoditi, ali je tako sretna i zadovoljna što je došao k njoj. Ona mu kaže:

Najveća sreća koju majka poznaje je kada joj djeca dođu po utjehu.

Pitajte majku što želi za rođendan ili božićni poklon i ona će reći da joj ništa ne treba i ne želi, ali samo budite uz nju. Marija je ista – želi da mi i sva njezina djeca budemo s njom, sada dok smo ovdje sa svim našim kušnjama, radostima i nevoljama, a onda s njom sretni zauvijek.

A ako smo s njom, s njezinim smo Sinom.