„U Majci Gospodinovoj Crkva promatra vlastito otajstvo ne samo zato što u njoj pronalazi uzor djevičanske vjere, majčinske ljubavi i zaručničkoga saveza na koji je pozvana, nego prije svega zato što u njoj prepoznaje vlastiti prauzor, idealnu sliku onoga što je pozvana biti“, poručio je papa Lav XIV. na blagdan Blažene Djevice Marije Fatimske.
Drugi vatikanski koncil odlučio je posljednje poglavlje Dogmatske konstitucije o Crkvi posvetiti Djevici Mariji (usp. Lumen gentium, 52-69). Ona se
„pozdravlja kao najizvrsniji i posve jedinstven ud Crkve te kao njezin pralik i najizvrsniji uzor u vjeri i ljubavi“ (br. 53).
Te riječi pozivaju nas shvatiti kako u Mariji, koja je pod djelovanjem Duha Svetoga primila i rodila Sina Božjega koji je došao u tijelu, možemo prepoznati ujedno i uzor i vrstan ud i majku čitave crkvene zajednice.
Dopustivši da je oblikuje djelo Milosti, koje se u njoj ispunilo, i prihvativši dar Svevišnjega svojom vjerom i djevičanskom ljubavlju, Marija je savršen uzor onoga na što je pozvana čitava Crkva:
biti stvorenje Riječi Gospodnje i majka Božje djece rođene u poučljivosti djelovanju Duha Svetoga.
Budući da je ona vjernica u punom smislu riječi, u kojoj nam je ponuđen savršen oblik bezuvjetne otvorenosti Božjem otajstvu u zajedništvu svetoga Božjeg naroda, Marija je vrstan ud crkvene zajednice.
Konačno, budući da rađa djecu u Sinu, ljubljenu u vječnom Ljubljenome koji je došao među nas, Marija je majka cijele Crkve, koja joj se može obraćati s djetinjim povjerenjem, sigurna da će biti uslišana, zaštićena i ljubljena.
Sve te značajke Djevice Marije mogu se izraziti govoreći o njoj kao ženi – slici Otajstva.
Izrazom žena ističe se povijesnu konkretnost te mlade kćeri Izraelove, kojoj je dano izvanredno iskustvo da postane majka Mesije. Izraz slika pak naglašava da se u njoj ostvaruje dvostruko gibanje silaska i uzdizanja: u njoj blista i Božji slobodni izbor i slobodni pristanak vjere u njega.
Marija je stoga žena – slika Otajstva, odnosno Božjeg plana spasenja, nekoć skrivenog i potpuno objavljenog u Isusu Kristu.
Koncil nam je ostavio jasno učenje o jedinstvenom mjestu koje je Djevici Mariji namijenjeno u djelu otkupljenja (usp. Lumen gentium, 60-62). Podsjetio je da je jedini Posrednik spasenja Isus Krist (usp. 1 Tim 2, 5-6) i da njegova Presveta Majka
„ni na koji način ne zamračuje niti umanjuje to Kristovo jedino posredništvo, nego pokazuje njegovu snagu“ (LG, 60).
Istodobno, „Blažena je Djevica – od vječnosti zajedno s utjelovljenjem božanske Riječi predodređena za Majku Božju, […] na sasvim je osobit način, radi obnavljanja nadnaravnoga života duša, poslušnošću, vjerom, nadom i žarkom ljubavlju surađivala u Spasiteljevu djelu. Na temelju toga postala nam je majkom u redu milosti“ (isto, 61).
U Djevici Mariji zrcali se i otajstvo Crkve: u njoj Božji narod nalazi svoj izvor, svoj uzor i svoju domovinu.
U Majci Gospodinovoj Crkva promatra vlastito otajstvo ne samo zato što u njoj pronalazi uzor djevičanske vjere, majčinske ljubavi i zaručničkoga saveza na koji je pozvana, nego prije svega zato što u njoj prepoznaje vlastiti prauzor, idealnu sliku onoga što je pozvana biti.
Kao što se vidi, razmišljanja o Djevici Majci sabrana u konstituciji Lumen gentium uče nas ljubiti Crkvu i služiti u njoj ispunjenju Kraljevstva Božjega koje dolazi i koje će se u potpunosti ostvariti u slavi.
Dopustimo da nas dotakne taj uzvišeni uzor koji je Marija, Djevica i Majka, i zamolimo je da nam svojim zagovorom pomogne odgovoriti na ono što se od nas traži po njezinu primjeru:
živim li svoju pripadnost Crkvi s poniznom i djelatnom vjerom?
Prepoznajem li u njoj zajednicu saveza koji mi je Bog darovao kako bih odgovorio na njegovu beskrajnu ljubav? Osjećam li se živim dijelom Crkve, u poslušnosti pastirima koje je Bog dao?
Gledam li na Mariju kao na uzor, vrsni ud i Majku Crkve i molim li je da mi pomogne biti vjernim učenikom njezina Sina?
Braćo i sestre, neka nam Duh Sveti, koji je sišao na Mariju i kojega zazivamo s poniznošću i pouzdanjem, podari da u punini iskusimo te divne stvarnosti.
I nakon što smo proučili konstituciju Lumen gentium, zamolimo Djevicu da nam isprosi ovaj dar: da u svima nama raste ljubav prema svetoj Majci Crkvi. Tako neka bude!