Kao prvi zajedno kanonizirani bračni par u povijesti Crkve, Ljudevit i Marija Azelija, roditelji sv. Terezije od Djeteta Isusa i Svetoga Lica, proživjeli su avanturu svetosti, bili svjedoci Evanđelja u svom svakodnevnom životu i proživjeli neizmjerne radosti i tuge (četvero djece umrlo je u dojenačkoj dobi, Azelija je patila od raka dojke i prerano umrla, djeca bez roditelja, očevo udovištvo, a zatim i njegova demencija). Unatoč stoljeću koje ih dijeli od današnjih parova i roditelja, oni nam i dalje pokazuju način na koji Boga stavljamo u središte našega života.
Biograf Martinovih govori nam više o ovom izvanrednom bračnom paru, piše Aleteia.
U ovom intervjuu Hélène Mongin, biograf bračnog para Martin i autorica knjige “Louis et Zelie Martin: Les saints de l’ordinaire” (Ljudevit i Azelija Martin: obični sveci) odgovara na pitanja o svetom paru.
Kako biste definirali obrazovanje koje su Ljudevit i Azelija Martin pružali svojoj djeci?
Bilo je to nježno, zahtjevno i duhovno obrazovanje. Voljeti: ovo je očito kada pročitate Azelijina pisma u kojima opisuje svoj svakodnevni život u obitelji. Ljubav koju imaju prema svojoj djeci … Ljudevit i Azelija to nikad ne prestaju govoriti i pokazivati na tisuće nježnih načina. Azelija je vrlo spremna dati kćerima ono što nije imala u djetinjstvu: ozračje povjerenja i nježnosti. Što se tiče Ljudevita, morate pročitati početak Povijest jedne duše (Histoire d’une âme), autobiografiju svete Terezije iz Lisieuxa, da biste vidjeli kako je kao otac izuzetno ljubazan i pažljiv.
Međutim, Ljudevit i Azelija nisu roditelji “prijatelji”. Često ih vidimo kako snažno grde svoje kćeri. Azelija je jasno opisala njihov cilj: “Odgajati [našu djecu] za Nebo.” Njihov prioritet nije da njihove kćeri “uspiju” ili budu “dobro uravnotežene”, već im je prioritet povesti ih na put svetosti.
Ljudevit ouis i Azelija Martin odaju dojam da su moderan par. Ona, istodobno aktivna žena i majka, a on vrlo zabrinut za obrazovanje svojih kćeri. Ne odgovaraju tipičnoj slici katoličke obitelji u to vrijeme.
“Da, zapravo, za posao je zadužena Azelija, dok je Ljudevit napustio vlastiti posao da bi pomagao supruzi. Mogli biste pomisliti i da je njihova obitelj pseudo-samostan, u kojoj se djevojke tjera na vjerski život. Roditelji velikih obitelji koji ovo pročitaju dobro će znati da petero djece teško daje samostanski ugođaj kući. Štoviše, Ljudevit i Azelija, unatoč visokom mišljenju o svetom životu, nikada nisu gurnuli svoje kćeri u tom smjeru. Da biste otkrili ovu obitelj u svoj njezinoj složenosti i ljepoti, snažno vas potičem da pročitate Obiteljsku prepisku.
Leonie Martin je bila uzrok mnogo brige i tjeskobe. Martinovi nisu bili savršena obitelj, bez problema.
Ljudevit i Azelija nisu bili savršeni roditelji. Svaki od njih imao je svoju omiljenu kćer, a Azelijino pikantno pismo u kojem povjerava Pauline, još uvijek tinejdžerici, kako “manipulirati” svojim ocem, natjerat će više majki da vide kako nisu same u pogreškama! Kao i svi roditelji, i oni su imali svoj dio neprikladnih stavova i uvredljivih riječi. Ali biti svetac ne znači da ste savršeni i godinama su se suočavali sa svojim nedostacima kao roditelji sa svojom kćeri Leonie.
Otkako se rodila, Leonie je patila od lošeg zdravlja i bila je intelektualno ograničenija od ostalih djevojčica. Zbog toga se izolirala i postala vrlo teško dijete. Domaćica, Louise Marais, počela ju je maltretirati dok su Ljudevit i Azelija toga bili potpuno nesvjesni, što objašnjava zašto bi se Leonie trznula kad bi se netko približio. Azelija kaže da joj je to jedna od najvećih patnji u životu. Ljudevit i Azelija odgovorili su dvostranim povjerenjem. Prije svega povjerenje u svoje dijete koje su odbili označiti kao “ružno pače”. Svaki put kad Azelija spomene nešto što je Leonie učinila pogrešno (a pisma su joj puna primjera!), Uvijek doda: “ali znam da je dobra, vjerujem da ima dobro srce.” I prije svega, pouzdati se u Boga, kojeg Ljudevit i Azelija neprestano mole s molitvom za svoje dijete. I pogledajte rezultat: Leonina beatifikacija započela je 2015. godine.
U kojoj mjeri ovaj način obrazovanja može biti primjer koji slijede drugi roditelji?
U praksi ne postoji “recept” za odgoj vaše djece. Zapanjujuće je vidjeti kako Ljudevit i Azelija daju različitu metodu odgoja svakoj od svojih kćeri, u skladu s njihovom osobnošću. Za Pauline, koja ima vrlo asertivan karakter, Azelija kaže da joj nikada nije dopustila da se izvuče ni sa čim, čak i ako ju je to boljelo u srcu. Za Tereziju, s druge strane, vrlo osjetljivo dijete koje je plakalo zbog najmanjih stvari, a zatim je plakalo zbog toga što je plakalo (!), Ljudevit nije ništa drugo do nježnost i ohrabrenje. Mogli bismo umnožiti primjere: dirljivo je čitati kako je Azelija pažljivo proučavala karakter svake svoje kćeri kako bi vidjela što bi svakoj najbolje odgovaralo. Nema gotovog ili savršenog odgoja, ali ono što možemo uzeti od Martinovih jest njihova želja: hodati zajedno, sa svojim voljenima i s Bogom – kojega su Ljudevit i Azelija smatrali članom svoje obitelji – na putu prema svetosti. Svetost koju su kao roditelji živjeli ovdje na zemlji.