Sigurno ste čuli za katolike koji više „nisu katolici“. Sigurno ste čuli za „bivše katolike“ koji više ne vjeruju u Boga, donosi The Australian Catholics Page. Sigurno ste čuli za grijehe i prijestupe svećenika, biskupa, kardinala, pa čak i Pape. Siguran sam da ste čuli i za slučajeve seksualnog zlostavljanja, zlostavljanja maloljetnika, svećenika očeva, korupcije u Crkvi, svećenika koji se bave politikom, svećenika kriminalaca, svećenika lažljivaca. Sve ovo postavlja pitanje – zašto nisi napustio Crkvu? Zašto još uvijek ideš na misu? Zašto ostaješ katolik?

Odgovor na pitanje – „Zašto si još tu?“ – može vam pružiti Evanđelje. Zašto se Gospodin vratio Jedanaestorici? Zapamtite, riječ je o skupini lažljivaca i kukavica. Riječ je o skupini ljudi koji su obećali da će biti vjerni, ali su Ga napustili. To je skupina koja je trebala biti hrabra, a koja nije bila u stanju ni obraniti Gospodina od napada – ni verbalnih ni fizičkih. Mislili su da su vjerni, da su „najbolji prijatelji zauvijek“ ali, suočeni s krizom, svi su pobjegli.

Odgovor na pitanje – Zašto si još tu? – može vam pružiti Evanđelje.

Isus je mogao biti poput bilo koga od nas. I Isus je mogao reći, zbog onoga što ste učinili, pozvat ću novu Dvanaestoricu. Povjerit ću Radosnu vijest drugima jer ste Me napustili.

Promatrajući učenike, postavljamo Gospodinu pitanje – Gospodine, zašto se još uvijek vraćaš na ovu barkadu (krug prijatelja)? Zašto ih ne otpraviš i ne pozoveš nove učenike? Zašto ostati s njima? Zašto ih podnositi?

Postoje dva razloga zašto. Isus je odlučio ostati jer Isus je izabrao zrelost, Isus je odlučio rasti. Samo odrastao čovjek može oprostiti. Samo zreli muškarci i žene mogu oprostiti. Djeca, adolescenti, tinejdžeri, impulzivna omladina će vas „otkantati“, blokirat će vas na Facebooku, otkazat će vaš zahtjev za prijateljstvom, izopćit će vas, držati se podalje, pobjeći će, blokirat će vas.

Gospodinov ostanak s njima zapravo govori – ako si nezreo i bježiš od mene, zašto bih ja bio nezreo i oponašao te u tvojoj nezrelosti? Dakle, što je Gospodin učinio? Umjesto prijekora, On je oprostio. Umjesto da postupi onako kako su postupili apostoli, on je izabrao ravnotežu. Doveo ih je na dublju i višu razinu – razinu oprosta.

Isus je odlučio ostati jer Isus je izabrao zrelost, Isus je odlučio rasti.

Vratimo se na pitanje s početka teksta – sa svim grijesima Crkve, sa svim grijesima ljudi koji joj pripadaju, s ljudima koje su povrijedili svećenici, snobovski biskup, materijalistički svećenici – zašto ste još uvijek ovdje ?

Odgovor je – ovdje sam jer želim rasti i sazrijevati.

Umjesto prijekora, On je oprostio.

Ne želim ostati djetinjast, ne želim nikoga otpisati. Možete li zamisliti dijete koje je razočarano lošim ponašanjem svoga oca ili dijete koje je razočarano svojom majkom koja je sklona ogovaranju i lažima? Hoće li dijete samo ostati dijete i reći – otići ću iz ove obitelji jer moji roditelji nisu dobri roditelji? Ako dijete želi sazrijeti, ostat će u istoj obitelji, a zatim sa zrelošću preuzeti moć opraštanja. Zato uskrsnuće i oprost dolaze u isto vrijeme, jer uskrsnuća nema bez oprosta. Uskrsnuće podiže tijelo koje je ubijeno, ali oprost podiže dušu koja je umrljana.

Je li to razlog zbog kojeg ostaješ?

Postoji i drugi razlog zašto ljudi ostaju. I to je ono što je Gospodin učinio Tomi. Možemo reći – „ružna“ je Crkva, „ružno“ je svećenstvo, „ružni“ su biskupi, krvavi, grešni, tajnoviti i o tome sve znamo. I s tim ranama koje krvare, imali bismo dovoljno razloga napustiti Crkvu. Da se radi samo o meni, da sam samo ja saznao za ove prijestupe, prvi bih napustio Crkvu. Ali zašto sam još uvijek ovdje? Zašto?

Uskrsnuće i oprost dolaze u isto vrijeme, jer uskrsnuća nema bez oprosta.

Jer Isusove rane, iako zastrašujuće, svjedočanstvo su da je Crkva sveta – ne zato što su ljudi u Crkvi sveti, već je Crkva sveta milošću Božjom. Da je Katolička Crkva jednostavno korporacija, pala bi već davno u svojih 2000 godina postojanja. Sa svim Papinim grijesima, grijesima biskupa, svećenika, laika – Crkva bi dosad bila uništena. Ali još uvijek stoji do danas. To se jasno može vidjeti. Sve je to po Božjoj milosti.

Dakle, ako vidite rane Crkve, Gospodin poziva – dotaknite ih, kroz rane ugledajte milost! Ne drže Crkvu na nogama zategnuti mišići, lijepa lica, tijela, popularnost, inteligencija već – Božja milost.

Da je Katolička Crkva jednostavno korporacija, pala bi već davno u svojih 2000 godina postojanja.

Stoga, zašto ostaješ katolik?

Prvi razlog je – ostajem katolik usprkos onome što sam vidio jer biram rasti radije nego biti djetinjast i jer je opraštanje veliki znak duhovne zrelosti.

Zašto sam još uvijek katolik, unatoč ranama Crkve, usprkos ranama koje su „ljudi iz Crkve“ nanijeli Crkvi? Zašto?

Jer ovo je samo po sebi dokaz. Da uz sve počinjene grijehe, Crkva ostaje stajati. Svi koji su proglasili pad Crkve, nestali su. Samo je Crkva ostala. Ovo je pravo svjedočanstvo da Crkva nije ljudski izum. To nije trijumf čovjeka. Opstala je zato što, usprkos ranama i slabostima čovjeka, Božja milost je na djelu.

Ovo je pravo svjedočanstvo da Crkva nije ljudski izum.

Zašto ostati katolik? Iz dva razloga – rane Crkve također su znakovi da milost Gospodnja snažno djeluje. Grijesi „crkvenih ljudi“ su također prilika za sazrijevanje i rast, prilika da se ne ostane djetinjast, nego da se oprašta.

Milost i oprost. Ovo su razlozi zašto se Gospodin vratio Jedanaestorici. A upravo su milost i oproštenje razlozi zašto ostajemo u ovoj Crkvi, usprkos svoj ružnoći koju vidimo. To je Božje, a ne ljudsko djelo. To je kultura opraštanja, a ne otkazivanja.

Milost i oprost. Ovo su razlozi zašto se Gospodin vratio Jedanaestorici.