Otac svete Male Terezije – Ljudevit Martin, bio je po zanimanju urar i draguljar, sin Napoleonovog časnika, a rođen je 1823. god. u Bordeauxu na jugozapadu Francuske. Njegova devet godina mlađa žena Azelija bila je čipkarica. Oboje su od djetinjstva bili krhkoga zdravlja i upravo ih je ono spriječilo da ne krenu redovničkim životom, unatoč želji za takvim oblikom predanja Bogu. Ipak, put koji im je Bog namijenio omogućio im je da svoju duhovnost svakodnevno usavršuju u obiteljskom životu, prenosi portal Vjera i djela.

Po ondašnjim kriterijima, u brak su ušli u zrelim godinama, odnosno upoznali su se 1858. god., kada je Ljudevitu bilo 35, a Azeliji 27, dok su svega nakon tri mjeseca poznanstva zapečatili svoju vjernost pred Bogom u sakramentu ženidbe. Vjenčali su se, dakle, 12. srpnja te godine i u Alençonu proveli zajednički skladan život ispunjen dubokom duhovnošću i odgojem djece narednih skoro 20 godina.

Imali su ukupno devetero djece, od kojih su sve kćeri, njih pet, postale redovnice, što itekako svjedoči o životu i vjeri tih dvoje svetih ljudi.

Imali su ukupno devetero djece, od kojih su sve kćeri, njih pet, postale redovnice, što itekako svjedoči o životu i vjeri tih dvoje svetih ljudi. Najmlađa od njih bila je Marie-Françoise Thérèse, odnosno sveta Terezija od Djeteta Isusa. Svakodnevna molitva i euharistija, briga za bolesnike i nemoćne, okupljanje prijatelja i poznanika upravo oko tih duhovnih vrijednosti, bili su svakodnevica obitelji Martin, što ih je i dovelo do svetačke slave. Nakon smrti Zélie 1877. god., Ljudevit je s djecom nastavio živjeti u Lisieuxu, a on je preminuo 17 godina nakon žene. Njihova se tijela čuvaju u kripti bazilike u Lisieuxu.

Svakodnevna molitva i euharistija, briga za bolesnike i nemoćne, okupljanje prijatelja i poznanika upravo oko tih duhovnih vrijednosti, bili su svakodnevica obitelji Martin, što ih je i dovelo do svetačke slave.

Naime, jedan talijanski dječak Pietro Schiliro, koji se je rodio 2002. godine u Monzi, četrdesetak dana se je tada borio sa životom i smrću. Jedan svećenik, talijanski karmelićanin Antonio Sangalli, njegovim je tada roditeljima predložio da izmole devetnicu na čast roditeljima Sv. Male Terezije, kako bi dobili duhovnu snagu, nositi svoje životne patnje, boli i probleme koje su ih snašle. Pietrova majka ipak je odlučila moliti devetnicu za ozdravljenje svoga sina. Kada je dijete zbilja ozdravilo, roditelji su zajedno sa svojim djetetom u znak zahvalnosti hodočastili u Lisieux na grob Loiusa i Marie – Zélie. Treba spomenuti i to da je njihovoj beatifikaciji 19. listopada u Lisieuxu nazočio talijanski dječak Pietro Schiliro sa svojim roditeljima. On je danas osmogodišnjak i potpuno je ozdravio po njihovom zagovoru, prenosi portal Sveci.net.

Bogu hvala što naše obitelji sada ponovno imaju moćne zagovornike na nebu. Ovdje isto vidimo kako mi želimo jedno, a Bog drugo. Nije Božji plan bio da Ljudevit postane augustinac, a Marie-Zélie redovnica. Bog je s njima imao drugi plan i doveo ih je drugim putem na svetost. Ovo je potvrda i znak da se i u obiteljima može itekako živjeti svetim životom, samo ako se želi. Svi smo mi po našem svetom krštenju pozvani na svetost. Može se u i ovom svijetu živjeti i težiti za svetošću. Nije potrebno ići u samostan da bi se ostvarila svetost. Mnogo nas je zvanih, a malo odabranih.

Gospođa Martin, majka svete Male Terezije, marljivo je vodila proizvodnju čipaka – poznate čipke iz Alencona. To je bilo moguće uskladiti s dužnostima u obitelji, inače ona ne bi pokrenula takav posao, jer je bila uvjerena da je mjesto jedne majke u njezinoj kući. Suradnja njezinog muža u poslovima s čipkama omogućila je gospodinu Martinu 1863. godine brzo širenje kruga kupaca. U načelu je na Ljudevita Martina spadalo da izbjegava zaduživanja i da plaća tekuće račune. Oklijevanja u plaćanju smatrao je protudruštvenim ponašanjem na štetu radnika i dobavljača. Njegova je kći kasnije posvjedočila da je on često navodio starozavjetnu Tobijinu knjigu: “Neka ničija zarada ne prenoći kod tebe, nego je isplati odmah” (Tob 4,14).

Radni su dan roditelji započinjali svetom misom ujutro u pola šest.

Martinovi su živjeli prateći liturgijske blagdane. Radni su dan roditelji započinjali svetom misom ujutro u pola šest. Kad su susjedi čuli Martinove da zaključavaju vrata i odlaze u crkvu, znali su reći: “Oh, to je samo sveti bračni par Martin koji kreće u crkvu. Možemo se okrenuti i još malo spavati.” Nedjeljom je cijela obitelj išla na glavnu misu. Svako jutro i večer molili su obiteljsku molitvu. Utjecaj gospodina Martina proširio se na cijeli jedan krug prijatelja. Mnogi od njih bi se bez Martina vjerojatno odali samo svjetovnim zabavama. On ih je privukao da posjećuju katolički krug, oduševljavao ih je za blagdanske običaje u župi i za posjećivanje bolesnih. Iz kruga tih ljudi dobio je pristaše za službu “vječnog klanjanja”. Ljudevit je bio voditelj noćnog euharistijskog klanjanja. Kad se je rodila Terezija, njezinoj su majci bile već 42 godine. Proživjela je još četiri i pol godine, a potom je umrla od raka. Njezin muž Louis Martin umro je u 71. godini života nakon duge bolesti od arterioskleroze, uzetosti i jakih duševnih smetnji koje je on prikazao Bogu.

Proživjela je još četiri i pol godine, a potom je umrla od raka. Njezin muž Ljudevit Martin umro je u 71. godini života nakon duge bolesti od arterioskleroze, uzetosti i jakih duševnih smetnji koje je on prikazao Bogu.

Papa Benedikt XIV. proglasio ih je 2008. god. blaženima, a 2015. god. papa Franjo ih je proglasio svetima. Time su oni postali ne samo prvi sveti roditelji jedne svetice, nego i prvi bračni par zajedno kanoniziran, te su tako postali putokaz za življenje bračne i obiteljske svetosti svim vjernicima. Na to nas upućuje i sam spomendan tih dvoje svetaca – 12. srpnja, dan sklapanja njihove ženidbe, odnosno podsjeća nas kolika se snaga i ljepota nalazi u obećanjima vjernosti, ljubavi, pomaganja, odgoja djece…, pogotovo kada se ona zapečaćuju pred samim Bogom.

Papa Franjo je 18. listopada 2015. u tijeku Biskupske sinode na kojoj se raspravljalo o obitelji, na Svjetski dan misija, ujedno 90 godina nakon proglašenja svetom Terezija od Malog Isusu – proglasio svetim njezine roditelje kao primjer obiteljske svetosti, poziva i duboke vjere. Kanonizacija je bila na Trgu sv. Petra u Vatikanu nakon homilije. U svetoj misi i kanonizaciji sudjelovalo je mnoštvo vjernika.

https://hkm.hr/duhovnost/zasto-sv-louis-i-zelie-uzor-danasnjim-roditeljima/