Kad razmišljamo o došašću, često zamišljamo mnoštvo lampica, svijeće na vijencu i blagdanske pjesme, no Crkva je pripravu za slavlje Božića uvijek shvaćala kao nešto više od „ukrašavanja“. Vrijeme došašća prvotno je bilo vrijeme 40-dnevnog posta i molitve.
Došašće je vrijeme priprave za slavlje Kristova rođenja, kao i vrijeme priprave srca za Kristov drugi dolazak u slavi. Poput korizme, vrijeme došašća poziva nas da usporimo i okrenemo svoje srce Bogu, poziva nas na obraćenje i promjenu.
Zbog toga je advent od davnine poznat kao „mala korizma“: vrijeme priprave, razmatranja i – pokore.
U doba kada cijeli advent sve više izgleda kao sam Božić, prepoznavanje pokorničkih korijena vremena došašća može nam pomoći da ponovno otkrijemo njegovo pravo značenje.
Ljubičasta boja je boja pokore
Slavljenje došašća počelo je u 5. stoljeću. Katolici u Galiji održavali su tradiciju „korizme svetog Martina“, 40-dnevno razdoblje posta i molitve koje počinje 11. studenoga, na blagdan svetog Martina iz Toursa, prenosi ChurchPop.
U 6. stoljeću, papa Grgur Veliki skratio je vrijeme došašća na četiri tjedna te je ukinuo obvezu posta, iako je razdoblje došašća ostalo vrijeme suzdržavanja od velikih slavlja i gozbâ.
Vrijeme došašća u rimskoj liturgiji shvaćeno je kao vrijeme radosti i priprave za Božić. Tijekom povijesti Crkve došašće je postalo spoj pokorničkih sadržaja i vremena radosti i iščekivanja.
Ljubičasta liturgijska boja / Foto: Pexels
Najvažniji dio došašća je njegov duhovni fokus: pokajanje, iščekivanje i priprava srca za susret s Kristom. Taj se duh odražava u liturgiji došašća.
Ljubičasto ruho, izostavljanje „Slave“ i glas Ivana Krstitelja koji nas poziva da „pripravimo put Gospodinu“ (Mt 3, 3) podsjećaju nas da došašće nije samo uvod u slavlje nego poziv na obraćenje. Kao i korizma, traži od nas da razmislimo o stanju svoje duše i otvorimo se Božjoj milosti u ispovijedi i euharistijskim slavljima, posebice zornicama.
Priprava na Kristov prvi i drugi dolazak
Adventska priprava usmjerena je na iščekivanje slavlja Božića, Kristovog prvog dolaska u jaslicama, kao i za Kristov povratak u slavi. Ovaj dvostruki fokus daje adventu napetost: istovremenu radost i ozbiljnost. Sin Božji svojim utjelovljenjem silazi u ljudsku povijest, a skromnost jaslica već pokazuje put do Križa.
Vrijeme došašća također nas poziva da drugačije gledamo na vrijeme. Dani prosinca su sveti dani koji nas pozivaju da iziđemo iz žurbe svijeta, provedemo više vremena u Božjoj prisutnosti i razmislimo o vječnosti.
Promjena srca
Ipak, priprava srca ne zahtijeva drastične promjene. Malim, dobro promišljenim koracima moguću je s radošću i ozbiljnošću pripremiti svoje srce za Krista. Evo nekoliko savjeta:
1. Otiđite na zornice. Svakoga jutra u došašću Crkva nas poziva: „Srca gore, evo zore.“ Pokušajte napraviti mjesta u svakodnevnom rasporedu za svakodnevni susret s Kristom u euharistiji.
2. Molite 20 minuta dnevno. Možete razmišljati o dnevnim misnim čitanjima ili moliti krunicu. U posljednje dane došašća možete poslušati „O“ antifone, dopuštajući da vas njihove snažne riječi privuku bliže Kristu.
3. Napravite neku žrtvu. Male žrtve poput odricanja od slatkiša ili ograničavanja vremena ispred ekrana mogu pomoći osloboditi prostor za Boga i podsjetiti nas na ono što je uistinu važno.
4. Provodite više vremena sa svojom obitelji. Pokušajte razveseliti članove obitelji malim znakovima pažnje.
5. Budite velikodušni. Djela milosrđa, doniranje ili pružanju pomoći nekome u potrebi utjelovljuju adventski poziv na ljubav i pripremaju nas da ljubimo Krista u drugima.