Ivan Pavao I. imao je vrlo veselu osobnost s dubokim duhovnim životom. Oba ova atributa u potpunosti su vidljiva u nekoliko spisa koji su nam ostali iza njegova odlaska. Osobito se ti atributi mogu vidjeti u zbirci pisama koje je napisao između 1971. i 1975. za katoličke novine Messaggero di S. Antonio. Pisao je raznim likovima, uključujući povijesne ličnosti, pisce i svece, piše Aleteia.

Pisao je čak i biblijskim osobama, poput kralja Davida, obraćajući im se kao da su danas živi.

Ivan Pavao I. započinje pismo veličajući pobožnost kralja Davida, dok također spominje mnoge borbe koje je imao:

Biblija predstavlja različite sastavnice vaše osobnosti: pjesnika i glazbenika, briljantnog časnika, lukavog kralja, nešto upleteno – jao! Ne uvijek sretno — sa ženama i u haremskim spletkama s posljedičnim obiteljskim tragedijama; a ipak prijatelj Božji, zahvaljujući tvojoj znamenitoj pobožnosti, zbog koje si uvijek bio svjestan svoje neznatnosti pred licem Božjim. Ova zadnja bilješka mi se čini posebno simpatičnom.

Misli o oholosti

Ivan Pavao I. ističe riječi kralja Davida o ponosu u psalmima i kako se (kao biskup) borio s ponosom:

“Gospodine, želim da moje srce ne teži za oholim mislima!…” Premalo za biskupa! reći ćete. Znam, ali istina je da sam vodio sprovod svog ponosa stotinu puta … i stotinu puta sam ga vidio kako ponovno ustaje.

Kristov magarac

Konkretno, Ivan Pavao I. spominje kako sebe pokušava promatrati kao Kristova magarca, kako bi se ponizio:

Kad mi daju kompliment, moram se usporediti s malim magarcem koji je nosio Krista na Cvjetnicu. I kažem si: Da se to malo stvorenje, čuvši pljesak publike, pogordilo i počelo klanjati lijevo-desno poput primadone, koliko bi samo samo podsmjeha izazvao! Nemojte se ponašati tako!

Ivan Pavao I. kroz cijelo pismo nastavlja razmišljati o poniznosti i kako ga riječi kralja Davida u Psalmu nadahnjuju da prakticira tu vrlinu, a svoje pismo završava riječima: “Ovo je ispunjenje kršćanske poniznosti. Ne završava se u malodušnosti, nego u hrabrosti, u poduzetnom radu i u predanosti Bogu!”