Savjest, zahvalnost i sloboda

Savjest je prisutna u svakom čovjeku već po samom njegovu stvaranju i začeću. Ona je prilika da Bog čovjeku nešto progovori, čak i onda kada čovjek ne prepoznaje ili ne priznaje da je riječ o Božjem glasu.

Pozivajući se na sv. Johna Henryja Newmana, p. Šujević pojasnio je da se savjest može razvijati i postajati sve jasnije vodstvo u donošenju odluka.

Kada čovjek na neki način dobrim hrani svoju savjest – dobrim odlukama, koje donose dobro drugima, a kamoli duhovnim štivom ili evanđeljem tada se ta savjest doista može razviti i imati veliko vodstvo i svjetlo u donošenju odluka“.

Govoreći o savjesti, p. Šujević upozorio je i na opasnost brzog prosuđivanja drugih ljudi. Često ih pokušavamo smjestiti u određene kategorije kako bismo znali što od njih možemo očekivati, no takvo pojednostavljivanje može dovesti do pogrešnih zaključaka i predrasuda.

„Jer i kad sebe gledamo kako postupamo u nekim situacijama, sami sebe iznenadimo, a koliko tek drugu osobu možemo reći da ne poznajemo.

Znamo nešto, ali od tog cijelog bogatstva koje stoji u nekome… i tu mi padamo u zamke. Želimo znati, želimo smjestiti ljude, želimo znati na što možemo računati, na što ne i tu stvarno možemo donijeti doista krive sudove, a zapravo nije sve crno-bijelo. Skloni smo mi pojednostavljivanju stvari“, rekao je.

Zahvaljivanje nas vraća vlastitom identitetu

Uz savjest i odnos prema bližnjemu, p. Šujević posebno je istaknuo zahvaljivanje kao sposobnost koja čovjeku pomaže ući u dubinu vlastitoga odnosa s Bogom.

„Jedna naša božanska sposobnost je zahvaljivati, ući u dubinu zahvaljivanja. Jer zahvaljivanje ima puno plodova. Uvodi nas u radost, u mir, oslobađa od tih čežnji za moći, za onom negativnom slavom, za ohološću…

Sve nekako stavlja na pravo mjesto i stavlja nas pred Gospodina na način kako nas je Gospodin i zamislio – da sebe ostvarujemo, svoj identitet“, istaknuo je.

Plodovi zahvaljivanja očituju se i u odnosu prema drugima: u dobroti, dobrohotnosti i snazi potrebnoj za suočavanje sa zahtjevnim situacijama. U vremenu obilježenom užurbanim načinom života i mnoštvom informacija, zahvaljivanje čovjeku omogućuje da se ponovno poveže s onim što je uistinu važno.

„Kad uđemo u zahvaljivanje kao da uđemo u veću povezanost s Gospodinom koji se pokazuje kao onaj koji je vladar oluje, gospodar života, onaj koji može dati rješenje u trenutku. Zahvaljivanje nas vraća u našu autentičnost, u naš identitet. Prema bližnjemu, a i prema Gospodinu.“

Rizik?

Osvrćući se na pitanje može li se reći da je Bog pogriješio kada je nekome u Crkvi povjerio određenu odgovornost, moć i vlast, a ta je osoba poslije iznevjerila Boga, p. Šujević naglasio je da Božje povjerenje „uključuje rizik“.

„Bog je veliki, malo je možda nespretno reći, kockar. Vrlo je spreman na rizik. On je vrlo riskirao kad je dao svoga Sina da se razapne. Ali dao je. I nema nikakvu sigurnost da će čovjek prihvatiti tu ljubav i tu žrtvu. Tako da ne možemo zapravo reći da je Bog pogriješio, Bog je riskirao. I on riskira sa svakim čovjekom. Jer svaki čovjek ima slobodu da čini dobro ili da izabere zlo“, zaključio je p. Sebastian Šujević.

Cijelu emisiju „Živjeti evanđelje“, u kojoj razgovaramo s p. Sebastianom Šujevićem, možete poslušati na YouTube kanalu HKM-a.