Čovjek katkad vjeruje da ga njegova bijeda uvelike udaljava od Isusa, pa se čak i boji vlastite bijede. Nerijetko razmišlja o tome kako ta bijeda zasigurno stvara i veliku udaljenost i jaz između njega i Isusa. Čovjek se stoga pita:

Tko će mi prići kad sam jadan i bijedan?!

Postavljajući sebi to pitanje, pojedinac se još više zatvara u sebe i dublje tone u blato beznađa i očaja. Slično se svojedobno osjećala i velika poljska svetica Faustina Kowalska. I ona se veoma bojala svoje bijede.

Vjerovala je da je njezina bijeda toliko velika da Isus čak i ne pomišlja da joj priđe.

No, jedne večeri dok je Faustina sabrano molila u tišini svoje sobe, netko joj je odjednom prišao. Bio je to Isus… Isus je došao da joj pokaže koliko ju voli, jer on ju je i pozvao u život.

Došavši tiho pred Faustinu, Isus joj je znakovito rekao:

Ni najveća me bijeda ne može spriječiti da se sjedinim s dušom. No, gdje vlada oholost, tamo me nema!

Ova istina se može itekako primijeniti i u tvojem životu. Ne boj se stoga nikad svoje bijede, nego boj se svoje oholosti!

Isus Krist će rado doći u svako bijedno, pa i u najbjednije srce, ali nipošto neće doći u srce zaogrnuto ohološću.

Oholost te uistinu može udaljiti od Isusa, jer on jedino hvali i traži ponizno srce.

Isus će najlakše doći u ponizno i jednostavno srce.

Je li tvoje srce takvo?

Je li tvoje srce ponizno i čisto? Ako nije, očisti svoje srce od ljage umišljenosti, izvuci ga iz blata oholosti pa će Isus sigurno doći.

fra Goran Azinović / foto: međugorje-info.com

Autor fra Goran Azinović za svećenika Hercegovačke franjevačke provincije zaređen je 2014. godine. Autor je 20 nadahnutih knjiga, kolumnist je katoličkog mjesečnika „Naša ognjišta“, a pisao je i za druge katoličke časopise. Trenutačno živi i djeluje u Hrvatskoj katoličkoj misiji Zurich – Švicarska.