Na početku emisije doc. dr. Josip Bošnjaković osvrnuo se na prethodnu emisiju u kojoj je govorio o strahu te ponovio da postoje opravdani i neopravdani strahovi.

Briga o sebi

Odgovarajući na pitanje slušateljice o strahu zbog gubitka najmilijih kazao je da su poneki strahovi normalna reakcija na neke situacije, a napose kada se radi o gubitku najmilijih. “Naša prva reakcija je iskazati blizinu osobi, iskazati joj toplinu i biti bliski s njom. Jedno od rješenja je da se osoba ne osjeća sama u tome što je proživjela. Svaka situacija je za osobu neponovljiva i ona sama je prošla kroz tu situaciju. Kada spominjemo panični napad smatram da treba obratiti pažnju na te znakove jer tijelo nam želi nešto reći, psiha nam želi nešto reći. Pozvani smo povesti brigu o sebi, a povesti brigu o sebi znači kroz ljubav i pažnju te osluškivati što se s nama događa”, pojasnio je.

Dodao je da kada netko izgubi bračnoga druga na koji se oslanjao sigurno da osobi nedostaje taj oslonac i potrebno je neko vrijeme da osoba stane na noge. “Normalno je tugovati pola godine i godinu dana za voljenim osobama. A pomoći sebi je i izreći to kao što je ova slušateljica”, rekao je.

Kontrola

Govorio je i o velikom broju ljudi koji se boje s kontrolom i rekao je: “Pitanje kontrole je vezano sa strahom i povjerenjem. Želja da sve kontroliramo takve osobe imaju problem s prisilnim mislima. Što neku stvar više želimo iskontrolirati vidimo da je to nemoguće. Pitanje je kako se osloboditi tih strahova i priznati sebi da ne možemo sve kontrolirati. Dobro je moći osloniti se na druge i u fizičkom smislu riječi”.

Povjerenje

A na pitanje kako definirati povjerenje odgovorio je: “Povjerenje je stav u kojem računam na to da me drugi vole i da se mogu osloniti na njih i da neće ugroziti moj život. Stav povjerenja koje i prema samom sebi da imam dostojanstvo i vrijednost i onda kada drugi to dostojanstvo i vrijednost moju povrijedi. Proces koji nastane od prvog trenutka začeća stavom mame prema djetetu u sebi i kada mama gradi povjerenje s djetetom u sebi. Nastaje kada dijete osjeti da je dobrodošlo na svijet i da ga netko s povjerenjem gleda. Povjerenje je iskustvo i povjerenje bližnjih o meni samome. Povjerenje se gradi. Može biti narušeno i može se obnoviti. Povjerenje je stav da se ja mogu u životu na druge osloniti i da me neće povrijediti i nanijeti mi zlo. Gdje znam da me drugi cijene, vrednuju i poštuju”.

Povjerenje je stav da se ja mogu u životu na druge osloniti i da me neće povrijediti i nanijeti mi zlo.

“Za vjerenike je iznimno bogatstvo povjerenje u Boga. Sveto pismo je puno iskaza povjerenja da Bog nikada ne ostavlja čovjeka nikada niti u jednoj situaciji. Bog je onaj koji nas ostavlja i onda je povjerenje koje Bog ima prema nama. Dao nam je brigu o zemlji i brigu prema svijetu. Povjerenje znači da ima osoba u mome životu koja će mi dati novu priliku. Bog je onaj koji nam daje novu priliku. Velika je to utjeha i lijek za naše strahove”, rekao je.

Dijete najviše uči iz toga kako se roditelji jedno prema drugome odnosi.

Govoreći o slobodi djeteta rekao je: “Učimo od naših roditelja ili skrbnika kako reagirati na određene životne situacije. Dijete najviše uči iz toga kako se roditelji jedno prema drugome odnosi. Ako dijete vidi da se roditelji međusobno odnosi u povjerenju i ono će biti slobodno. Ljubav je suprotnost strahu. Kao i vjera, dijete vjeruje roditeljima da mu žele najveće dobro i onda je ono po tom pitanju slobodno”.

Strah od bolesti

Na pitanje kako se osloboditi straha od bolesti rekao je: “Ima osobe koje se bole bolesti, no ono što jest moguće da mi sami stvorimo stav bez obzira što mi se dogodilo ja znam kako ću proći kroz tu situaciju. Lako je to reći, ali teško se nositi s tom situacijom. Kada govorimo o strahu o bolesti to znači da o bolesti mogu imati različita uvjerenja. Jedno  je normalan strah kada vidim nalaze i osjećam strah zbog situacije koja je nastala i potrebno je osloboditi se toga straha. Dok postoje osobe koje zamišljaju da imaju neku bolest, a nemaju i to je nerealan strah. To je vrlo neugodno za tu osobu koja proživljava. Dobro je da osoba postane svjesna da je to njezin način funkicioriranja. Ne možemo imati kontrolu nad svime. Bolesti su ponekad nama i dobri znakovi tijelo nam poručuje da se nešto događa i da je potrebno voditi računa o tijelu”.

Dobro je da osoba postane svjesna da je to njezin način funkicioriranja.

Strah od smrti

Na pitanje kako pobijediti strah od smrti naglasio je: “Odgovore je potrebno tražiti unutar obitelji i unutar zajednice vjernika. Djeca uče od roditelja kako reagirati na pojedini životni događaj. Prije su ljudi umirali doma pa je smrt bila sastavni dio života i tada je to bilo bolno no osobe su češće mogli vidjeti da je to sastavni dio života. Potrebno je dovesti djecu na ukope i s tim da će djeca reagirati na nas odrasle kako reagiramo u toj jednoj životnoj situaciji i da život ima tužnih trenutaka i da je tuga jedna od emocija kao i zahvalnost da smo mogli biti i živjeti s tim osobama. A onda i s duhovne perspektive možemo reći da je život dar, da život nije u našim rukama, a onda dalje ako bismo razmišljali na tragovima naše vjere da se smrću život ne oduzima nego mijenja i nastavlja se živjeti”.

Odgovore je potrebno tražiti unutar obitelji i unutar zajednice vjernika.

Strah od samoće

“Mi nismo stvoreni da bismo živjeli sami. Strah od samoće je realan i rekao bih funkcionalan strah. Razlika je osjeća li se netko usamljen ili osjeća samoću. Same su one osobe koje ne doživljavaju ili nisu nikad doživjele da su ljubljene, da ih nitko razumije. usamljene su one osobe koje nisu iz nekoga razloga dopustile ispričati svoj život drugoj osobi, izreći se, otvoriti svoju dušu drugoj osobi i dopusti da me ta osoba voli”, istaknuo je.

Doc. dr. Josip Bošnjaković kazao je da da tu veliku ulogu imaju prijateljstva.

Rad na sebi

A kako biti osoba od povjerenja kazao je da je potrebno biti iskren, biti dostupan i koliko mogu imati stav bezuvjetnog prihvaćanja prema drugoj osobi, što ne znači opravdavanje svega što druga osoba radi, nego bezuvjetno prihvaćanje, raspoloživost da sam tu za drugu osobu. “Biti osoba od povjerenja znači da vrednujem i samog sebe. Osobe će nas slušati ukoliko pomognemo njima riješit i probleme. Uživjeti se u situaciju druge osobe. Biti osoba od povjerenja znači da imam prostora za voditi brigu o samome sebi. Ali isto tako priznati kao vjernici da nemamo odgovore na sve. Nego znati usmjeriti ljude prema Bogu jer je on onda taj koji na svodi. Baviti se o drugima znači osloboditi se strahova kojima sam i sam okupiran”, zaključio je.