Na Petu korizmenu nedjelju iz Vjesnika Đakovačko-osječke nadbiskupije prenosimo propovijed vlč. Darija Hrge. „Uskoro ulazimo u Veliki tjedan, najsvetije vrijeme u godini. Prilika je to da se svi zapitamo tko smo i kamo stremimo: jesmo li rođeni samo za ovozemaljski život ili smo usmjereni k vječnom životu i zajedništvu s Bogom“, istaknuo je.
Peta korizmena nedjelja pretposljednja je nedjelja u korizmenom hodu do svetkovine Uskrsa. Vrijeme koje ova nedjelja ostavlja iza sebe bilo je vrijeme obraćenja, molitve, pokore i posta.
U tom vremenu imali smo prilike bolje upoznati sebe, svoje navike, svoje sklonosti prema grijehu i svoj odnos prema bližnjemu, kako bismo obnovljenim srcem mogli dočekati Nedjelju Uskrsnuća Gospodinova. Iako nam se čini da je vrijeme korizme brzo prošlo, ipak nam to ne smije biti opravdanje da smo imali malo vremena za rad na sebi.
Zato bismo svi s pravom mogli uskliknuti zajedno s apostolom Pavlom: „Što je za mnom, zaboravljam, za onim što je preda mnom, prežem, k cilju hitim, k nagradi višnjeg poziva Božjeg u Kristu Isusu.“
Od davnina je čovjekov odnos prema grijehu bio tabu tema, odnosno grijeh se uvijek gledao, a i danas se gleda, kao nešto poosobljeno, nešto samo moje, nešto što se ne tiče nikoga drugog, osim Boga. Uistinu i jest tako.
Čovjekov grijeh je njegov stid.
Zato se uvijek osjećamo nelagodno kad pristupamo sakramentu pomirenja, kao da ćemo se fizički ogoliti, a ta nelagoda je zapravo rezultat naše težnje za Bogom.
Za razliku od današnjeg načina ispovijedanja grijeha, ispovijed je nekad bila javna, a odrješenje grupno. U prvim stoljećima ona čak nije ni postojala. Grijeh se kažnjavao na licu mjesta.
Ispovijed / St. Thomas More Parish
Tako imamo primjer iz današnjeg evanđelja gdje farizeji i pismoznanci, da ga iskušaju, Isusu dovode ženu zatečenu u preljubu. Čak naređuju što bi On trebalo raditi s njom jer tako piše u Mojsijevu zakonu. Zbog svoje uskogrudnosti i malovjernosti, nisu shvaćali koga imaju pred sobom. Isus najprije šuti, ali onda im odgovara riječima: „Tko je od vas bez grijeha, neka prvi na nju baci kamen.“
Ove Isusove riječi odjeknule su u ušima svih koji su čekali da ju Isus osudi.
Naprotiv, on je ne osuđuje, već upućuje na grijeh svih nazočnih. Znao je da ne postoji čovjek koji nema grijeha, ali isto tako da je uvijek moguće čovjekovo pokajanje i obraćenje srca. Žena u razgovoru sa Isusom uviđa da je pred njom sam Gospodin, koji je jedini nije osudio, štoviše, potaknuo ju je da više ne griješi.
Draga braćo i sestre, i mi ljudi današnjega vremena po grijesima smo isti ljudima svih vremena. Nema čovjeka na ovoj Zemlji koji ne griješi, niti će ga ikada biti. No, Bog koji vidi u čovjekovo srce, može vrlo lako razaznati jesmo li pali u grijeh svojom voljom, svjesno i namjerno, ili smo poradi raznih okolnosti, unatoč svojoj želji da nećemo sagriješiti, ipak pali u grijeh.
Borba protiv grijeha istovjetna je borbi s vjetrenjačama. Teško je ne griješiti kad je grijeh svuda oko nas. No, Isus, jer je znao da smo slabi, ostavio nam je najveće oruđe protiv grijeha, a to je sakrament pomirenja.
Ispovijed je sakrament u kojem grešnik stoji pred Bogom, priznaje mu svoje grijehe i za njih se kaje. I koliko god puta sagriješimo, Bog će nam uvijek oprostiti. Bog nikada ne osuđuje čovjeka, nego grijeh.
Zato je uvijek dobro redovito se ispovijedati u skrušenoj ispovijedi, i to ne samo kad sagriješimo teško, već svaki puta kad uvrijedimo Boga.
On je strpljiv i prašta. Daje nam uvijek priliku da se popravimo i obratimo. Zato, draga braćo i sestre, koristimo ovu priliku često, nemojmo čekati samo velike blagdane, nego uvijek nastojmo živjeti čista srca i biti spremni za susret s Gospodinom, jer tad više neće biti prilike za kajanje.
Uskoro ulazimo u Veliki tjedan, najsvetije vrijeme u godini.
Prilika je to da se svi zapitamo tko smo i kamo stremimo: jesmo li rođeni samo za ovozemaljski život ili smo usmjereni k vječnom životu i zajedništvu s Bogom. Vjerujem da ćemo u narednim danima koristiti blagodat sakramenta pomirenja i da ćemo tada očišćena srca u ispovjedaonici čuti glas samog Isusa: „Idi i odsad više nemoj griješiti!“
Foto: Vjesnik Đakovačke-osječke nadbiskupije