Sveto Lice

Pobožnost Svetome Licu procvjetala je u devetnaestom stoljeću zahvaljujući naporima Lea Duponta. Sveta Terezija iz Lisieuxa, sveta Mala Terezija uvećala ju je svojim redovničkim imenom.

U siječnju 1849., u svome skrovištu u Gaeti, Pio IX. zatražio je javne molitve za papinske države te je relikviju Veronikina rupca dao izložiti na čašćenje u Rimu. Posjetitelji su se zapanjili kada se, trećega dana slika na rupcu, koja dotad bijaše jedva vidljiva, u potpunosti promijenila.

Božansko se Lice tada jasno pojavilo, kao živo te ga je obasjavala jarka svjetlost; obrisi su poprimili smrtnu nijansu, a oči, duboko upale, odavale su izraz velike boli.

Smjesta je pozvan apostolski bilježnik te je sastavljena potvrda i upućena Papi. Kasnije su tiskane reprodukcije rupca, kojima je dodirnut izvornik te su poslane van zemlje na čašćenje. Jedan je primjerak završio u rukama Lea Duponta. Drugi je stigao u samostan u Lisieux, gdje je, tada još anonimna redovnica po imenu Terezija prakticirala svoj „mali put”.

Pobožnost Terezije od Djeteta Isusa i Svetog Lica

Kao što dobro znamo, ona će kasnije postati jednom od najvećih svetica modernoga doba, a svoj će duhovni napredak pripisivati upravo razmatranju Lica svoga Božanskoga Zaručnika. Sveta Mala Terezija zapamćena je kao štovateljica Božanskog Djeteta Isusa, no, koliko god nježna bila njena pobožnost prema Djetetu Isusu, ona se svejedno ne može usporediti s pobožnošću koju je sestra Terezija gajila prema Svetome Licu.

Sveta je Mala Terezija jednom rekla: „Onaj čije kraljevstvo nije od ovoga svijeta, pokazao mi je kako se istinska mudrost sastoji u želji biti nepoznat i smatran ništavnim. Ah! Željela sam da, poput lica Isusova, i moje lice bude istinski skriveno, da me nitko na zemlji ne poznaje.“

Žudjela sam za trpljenjem i težila biti zaboravljena.

Uzoran Gospodinov stav podsjetio ju je ujedno i na konačnu bolest njezina oca, Louisa Martina, dok je svetica boravila u Karmelu, prenosi Book.hr.

„Baš kao što je klanjanja dostojno Isusovo Lice bilo zastrto za vrijeme njegove Muke”, rekla je svetica“, tako je i lice njegova vjernog sluge moralo biti zastrto u danima trpljenja, kako bi kasnije zasjalo u Nebeskoj Domovini uz svoga Gospodina.”

Upravo zato odabrala je redovničko ime: s. Terezija od Djeteta Isusa i Svetog Lica.

Nasljedujući sv. Malu Tereziju

Nasljedujući Terezijinu pobožnost prema Svetom Licu Isusovu, nakon njezine smrti njezin ujak Izidor postavio je sliku Svetog Lica Isusova u pokrajnju kapelu u katedrali u Lisieuxu, rodnom gradu svete karmelićanke, prenosi Aleteia.

Ujak se također pobrinuo da se uz sliku postavi svjetiljka koja je uvijek obasjala Isusovo Lice. Uz sliku je postavljen natpis s citatom iz posljednjih razgovora s Malom Terezijom u kojem ona kaže:

„Dobro je učinio naš Gospodin što je oborio oči ostavljajući nam svoj portret!

Kako su oči ogledalo duše, da smo mu pogledali u dušu, umrli bismo od sreće.

O koliko mi je dobra u životu učinilo ovo Sveto Lice!“

Citat slijedi kratka molitva: „Gospodine, Tebi povjeravamo sve one koji su patili i čije je lice unakaženo bolom, porugom i nemarom.“

Molitva Svetom Licu

Isuse, koji si u svojoj okrutnoj Muci postao „prezir ljudi i čovjek boli“, častim tvoje Božansko Lice, na kojemu je nekada sjala ljepota i blagost božanstva, i koje je sada radi mene postalo kao lice gubavca!

U ovim iznakaženim crtama ipak prepoznajem Tvoju beskrajnu ljubav i gorim od želje da te ljubim i učinim da te svi ljudi ljube. Suze koje su tako preobilno tekle iz Tvojih očiju, čine mi se kao dragocjeni biseri koje želim sakupiti i njihovom beskrajno cijenom kupiti duše siromašnih grešnika.

O Isuse, Tvoje klanjanja dostojno Lice, jedina je ljepota koja očarava moje srce! Zaklinjem te, utisni svoju Božansku sliku duboko u moje srce, i rasplamti ga svojom ljubavlju, da uskoro dođem do gledanja Tvojeg slavnog Lica na Nebu. Amen.