"On nas pušta započeti iznova - mi se vraćamo nazad. On nas potiče naprijed - mi stojimo i plačemo u prošlosti. Nemoj životariti. Živi", piše fra Marin Karačić na svojem Instagram profilu. Pročitajte njegovu objavu.

"Bitno je znati tko/što su nam najvažniji u životu, tko je bitan, a tko nije (nama, ne Bogu - jedino Bogu - jer je svemoguć - smo svi bitni i svi najvažniji). Dobro je zapitati se: bez koga se ne želi biti, a bez koga (ili čega) se ipak može!? ", piše franjevac konventualac Ivan Marija Lotar na društvenim mrežama. Njegovu objavu prenosimo u cijelosti.

Evanđeoski savjeti stalno žive u Crkvi i oni su dar Krista Gospodina svojoj Crkvi, ali su i dar pojedincima, izabranima. A kad Bog nekoga poziva na posebni način života, drukčiji od većine naroda, on mu i daje posebnu misiju. To nikada nije iznad sila pozvanoga, a nije misija ni za uspavljivanje.

Doista smo dezorijentirani bespoštednim ritmom svakodnevnoga života, zaokupljeni mnogim problemima i pitanjima, pa je stoga potrebno da se često u nutrini saberemo kako bismo osmislili svoj život i susreli se s Bogom.

"Čitajte Evanđelja. Nikada nećete postići duboki duhovni život bez čitanja Pisama, posebno Novog zavjeta. Čitajte ih u tišini, u obitelji. U tišini najbolje otkrivamo Boga", samo je jedna od poruka u videu kojega vam prenosimo u nastavku.

"Sve mogu u onom koji me jača" još jedna je inicijativa projekta "Muževni budite" kojom žele obratiti pozornost svih muškaraca na to da nastave raditi na svojoj svetosti i tijekom ljeta.

Da bi se shvatila Marija, Majka Gospodinova, ne treba li ostvariti u životu njezinu duhovnost? Ona je pripadala zajednici siromaha u Izraelu, koja je bila sačuvala materijalno siromaštvo, da bi se obistinilo očekivanje, što je u njoj bilo tako živo, Krista Gospodina.

"Neka i naša propovijed bude najljepše izrečena djelima ljubavi. Stoga, neka i danas odjekuje opomena sv. Franje u našem srcu: Pazi kako živiš. Ti si možda jedino Evanđelje koje će netko pročitati", piše studentski kapelan vlč. Mario Žigman.

"Toliki ljudi, mladi i nešto manje mladi, hodaju nekoliko dana kako bi stigli na svoje odredište, a potom pošli u Asiz. Zapravo, ne hodaju oni samo nekoliko dana, hodaju čitavu godinu. Ima tu padova, uspona, zapravo svega što se u jednome životu može naći, ali zajedničko im je da nikada neće odustati", piše franjevac Vinko Brković na svojem Instagram profilu. Njegovu objavu prenosimo u cijelosti.

Zamislite koliko nam je teško pala socijalna distanca i zatvorenost. Biti zatvoren u četiri zida nije nešto prirodno. Mi smo društvena bića. A Ozana? 52 godine zazidana u četiri zida.