U propovijedi je biskup Palić istaknuo kako se povodom ovog blagdana “zahvaljujemo za Križ i križeve, za križ po kojemu nas je Gospodin Isus otkupio i u kojemu i svi naši križevi nalaze svoj smisao”.

Naglasio je kako se ponekad na putu vjere obeshrabrimo te se u “nama rodi osjećaj ‘bolesti’ od učinjenog, zbog preuzete obveze koja nas je umorila, zbog stvari koje smo toliko puta slušali, zbog radnji koje ponavljamo, baš kao što u pustinji nisu mogli više jesti istu hranu.”

U takvoj “pustinji” osjećaja nije lako živjeti, jer se stvara suhoća duha, nije moguće vratiti se na staro, a i ono novo se čini teškim, neizvjesnim i teško podnošljivim.

“Međutim, naš pogled mora ostati uperen u Njega, mora ostati okrenut prema gore sa sviješću o našoj slabosti i krhkosti, s poniznošću koja je daleko od samosažaljenja, koja ne živi s nostalgijom za prošlošću i koja nam pomaže shvatiti da nam Bog želi dati sve. Bog se u Isusu Kristu lišio svoga božanstva i došao među nas kao onaj koji služi. Naš Bog je Bog koji silazi s neba kako bi dosegao našu stvarnost, susreo nas i živio pored nas mnoge životne teškoće.”

Između ostalog biskup Palić je naglasio kako je u otajstvu križa rođeno svećeništvo.

Biti svećenik danas znači u prvom redu prihvatiti logiku križa, ne život egoizma, nego život darivanja i odgovornosti u poslanju, život umiranja sebi, da bismo mi i drugi mogli živjeti.

“Biti svećenik danas znači u prvom redu prihvatiti logiku križa, ne život egoizma, nego život darivanja i odgovornosti u poslanju, život umiranja sebi, da bismo mi i drugi mogli živjeti. Biti svećenik danas znači ljubiti Krista u njegovu otajstvenu tijelu, Crkvi. U Crkvi blista sjaj svetosti tolikih njezinih sinova i kćeri. Bilo ih je u prošlosti, ima ih i danas. I mi smo pozvani uvrstiti se u taj zbor. Danas su to ljudi koji ojačani Kristovim Duhom daju svjedočanstvo evanđelja i naviještaju ga, slave euharistiju i sakramente i žive vjeru, koja je u ljubavi djelotvorna (Gal 5,6).”

Između ostalog podsjetio je kako “naše razmišljanje, rad i molitva uvijek moraju početi od Isusa Krista i biti usmjereni prema njemu”.

“Gospodine Isuse, sa svoga križa gledaš nas i ljubiš. Neka tvoja ljubav siđe na našu žednu i suhu zemlju, na one osjećaje u nama koji kao da nas odvajaju od Tebe. Neka naše oči uvijek susretnu tvoje i nikada se ne okreću od Tebe. Neka naše srce uvijek bude spremno ići za Tobom na Tvoju riječ”, poručio je mostarsko-duvanjski biskup i apostolski upravitelj Trebinjsko-mrkanski Petar Palić.