Glazbom i kompozicijom počeo se baviti vrlo rano kako bi mogao što više sudjelovati u liturgiji. Svoja predavanja na Fakultetu filozofije i religijskih znanosti započinje pjevanjem psalama zajedno sa studentima. Uz to je aktivan i u Zajednici kršćanskoga života što je, laički rečeno, isusovački treći red. Zajednica laika koji su prošli isusovačku formaciju i koji i dalje njeguju ignacijansku duhovnost, piše SKAC Palma.

Kako ste doživjeli svoj poziv?

Još prije osnovne škole sam u bazilici Srca Isusova bio ministrant. Već u osnovnoj školi pojavila su mi se razmišljanja da bih i ja želio biti poput patera koje sam viđao za oltarom. Moja majka mi je pričala kako sam bio vrlo uzbuđen oko susreta s časnim bratom Ilijom Dilberom koji je u to vrijeme bio misionar u Africi i koji je dijelio svoja iskustva s nama. Nakon osnovne škole krenuo sam s trodnevnim duhovnim vježbama. U srednjoj školi živio sam na Fratrovcu gdje se nalazilo isusovačko sjemenište i već tada sam u jednu ruku odlučio Bogu reći „da“, iako tada to službeno nije ništa značilo. Nakon vojnog roka napisao sam službenu molbu i bio primljen u Novicijat te započeo svoju formaciju. Ne mogu svjedočiti o nekim intenzivnim doživljajima obraćenja. Moj doživljaj u osobnoj molitvi bio je: „Bože, ti si moj otac i moj život pripada tebi“. Tako sam doživio svoj životni put i sjećam se rečenice koju sam tada zapisao u molbi, a to je iz evanđelja: „Gospodine, a kome da idemo?“. S tim raspoloženjem sam i ja krenuo na svoj životni put.

Je li vas nešto odvlačilo od poziva?

Ono što mi je predstavljalo problem jest moja vlastita grešnost i osjećaj nedostojnosti, posebice kod svećeničkog ređenja gdje sam doživio da sam ja malen, a koliko je sve to veliko. Zatim mi je problem predstavljalo to što sam u početku jako idealizirao redovničku zajednicu i cijeli taj način života. Znao sam se osjećati razočarano kada sam se susretao sa realnošću koja se suprotstavljala mojim očekivanjima. U tome prepoznajem možda i najveću snagu Družbe, jer se takve stvari mogu proživjeti i može se rasti u realnosti prihvaćajući život kakav jest.

Znao sam se osjećati razočarano kada sam se susretao sa realnošću koja se suprotstavljala mojim očekivanjima.

Što smatrate da je najljepše u Družbi, a s druge strane što bi bio najveći izazov ili žrtva koja se traži?

Gledajući subraću uvijek mi je bilo oduševljenje gledati čovjeka koji s ljubavlju radi svoj posao. Oduševljavaju me ljudi koji znaju raditi s dušama i postizati velike uspjehe, a da pritom ostaju posve jednostavni i dragi. Radost mi je raditi s tekstovima Svetoga pisma što i jest moj posao. Ljepota Družbe je u tome što svatko može doći do toga da radi ono za što je od Boga poslan. Još veća radost je kada se unutar zajednice njeguje prava prijateljska atmosfera, dok bi najteže bilo upravo suprotno. Velikom prednošću Družbe smatram i to što je smjena između akademskog i praktičnog života lijepo uređena te mislim da je Družba najljepše mjesto za mladog čovjeka koji osjeća da ga Bog zove.

Još veća radost je kada se unutar zajednice njeguje prava prijateljska atmosfera, dok bi najteže bilo upravo suprotno.

Što vam je najljepše u ignacijanskoj duhovnosti?

Svakako duhovne vježbe i taj osjećaj da me Bog stvorio da ja slavim Njega. One jesu jedna vrsta meditativne molitve u kojoj se događa osobni susret s Bogom i za mene je to svakako najdublji susret s Bogom.

Što je važno za one koji razmišljaju o duhovnom pozivu?

Važno je da znaju da se zvanje uvijek ostvaruje u Crkvi, u zajednici. Osjećaj pripadnosti te ljudi na koje se mogu osloniti i s kojima mogu što otvorenije razgovarati o svome pozivu su jako važni. Bitno je i osobno njegovanje prijateljstva s Isusom koje mi onda pomaže da otkrijem kamo me Bog vodi. Mladi čovjek kroz obavljanje duhovnih vježbi to može i otkriti. Potrebno je gledati svoje uzore i tražiti ljude za koje smatraš da su Božji ljudi i da na njih možeš računati.

Imate li neku kratku poruku za dečke koji razmišljaju o priključivanju u Družbu?

Svakako dođite, upoznajte i ako je za vas, odvažite se odmah i nemojte pobjeći. Poteškoća ima gdje god da jeste, a tvrdim da nema bolje zajednice na svijetu koja dopušta toliku mogućnost traženja i popravljanja samoga sebe od zajednice Družbe Isusove.