Mladi u salezijanskim oratorijima svaku večer okupljaju se na zajedničku molitvu krunice – hodajući kroz dvorišta svojih oratorija i župa. Ova praksa, nastala u svibnju 2009. godine, proizašla je iz potrebe da se mladima omogući molitva u vremenu koje im više odgovara zbog različitih fakultetskih ili školskih obaveza. Ovakav način molitve krunice, nadahnut duhovnošću svetog Ivana Bosca i pobožnošću prema Mariji Pomoćnici, donio je novi način molitve koji mladi s oduševljenjem prihvaćaju i danas.
Prije 16 godina, tadašnji župnik župe Marije Pomoćnice na Knežiji i povjerenik za pastoral mladih Hrvatske salezijanske provincije don Pejo Orkić, pokrenuo je inicijativu molitve krunice u večernjim satima u salezijanskim dvorištima. U emisiji HKR-a Budimo mladi ispričao je kako je sve započelo.
Primijetio sam da mladi žele moliti krunicu, ali termin krunice koji je bio u crkvi, nije im odgovarao.
„U to vrijeme primijetio sam da mladi žele moliti krunicu, ali termin krunice koji je bio u crkvi, prije svete mise u 18:00 sati, nije im odgovarao jer su tada bili u školi ili na fakultetu. Tako mi se rodila ideja da molitvu krunice organiziramo nakon naših aktivnosti koje su završavale u 22:00 sata“, objasnio je don Orkić, sadašnji župnik župe Duhe Svetoga na Jarunu.
Isprva je plan bio održavati molitvu krunice samo u svibnju i listopadu, mjesecima posvećenima Mariji. No, zbog velikog odaziva mladih, ova inicijativa je ubrzo poprimila potpuno novi zamah.
Već sljedeće godine s krunicom smo krenuli svaki dan.
„Mladi su molitvu vrlo dobro prihvatili i rado su se odazivali. Već sljedeće godine s krunicom smo krenuli svaki dan. I to više nije bilo samo na Knežiji već se proširilo i u našim drugim zajednicama“, rekao je don Orkić.
Objasnio je kako je molitva krunice prepoznatljivo obilježje salezijanske duhovnosti, no prije 2009. godine kada je krenula cijela inicijativa, mladima jednostavno nije bila ponuđeno moliti krunicu na ovakav način.
Molitva krunice na Jarunu / Foto: Instagram Oratorij Jarun
„U našim zajednicama i s našim kandidatima znali smo moliti krunicu uglavnom u to kasnije vrijeme. Krunica je obilježje naše salezijanske karizme odnosno marijanska pobožnost, zajednička molitva, molitva krunice u hodu. Ono što do tada nije bilo – nije bilo ponude i mogućnosti moliti krunicu na takav način. Uvijek je to bilo u crkvi, sjedeći ili klečeći, ali hodajući baš ne.“
Vidim da mladi stvarno vole krunicu, želja mi je da vide čudesa po zagovoru bl. Djevice Marije.
„Ja vidim da mladi stvarno vole krunicu. Don Bosco je rekao mladima: ‘Budete li vjerni štovatelji Marije, vidjet ćete čudesa.’ Evo, moja je želja da doista mnogi mladi vide čudesa po zagovoru i pod plaštom blažene Djevice Marije, koju mi salezijanci štujemo pod nazivom Marija Pomoćnica Kršćana“, zaključio je župnik.
Zašto hodanje za vrijeme krunice?
Don Ivan Šibalić, studentski kapelan Sveučilišta u Zadru i povjerenik za pastoral mladih Zadarske nadbiskupije, objasnio je zašto se krunica moli upravo u hodu.
„To je Don Bosco patentirao. I mi salezijanci navečer budemo umorni, ali krunicu mole i mladi ljudi. A njima je ona često duga i puna ponavljanja i kada bismo svi sjeli negdje na toplo, brzo bismo zaspali – i mi i oni i zato hodamo. To pomaže čovjeku da ostane budan i da se bolje skoncentrira, jer kad sjediš, umor i san te lako svladaju“, objasnio je don Šibalić.
To je Don Bosco patentirao.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Glorija, srednjoškolka i animatorica u oratoriju u Zadru, u programu HKR-a prisjetila se svoje prve krunice u salezijanskom dvorištu.
„Sjećam se svoje prve krunice. Nisam mogla hodati jer sam imala slomljenu nogu, pa sam stajala sa strane i polako kretala hodati. Ranije mi je to sve izgledalo pomalo čudno, ali kako dolaziš tako se navikneš i shvatiš da je ustvari tako mnogo bolje jer kad hodaš bolje razmatraš otajstva.“
Sada svaku riječ razmatram i shvaćam kome se zapravo obraćam – Isusovoj Majci.
Prisjetila se kako joj je krunica prije djelovala kao puko nabrajanje riječi. No, s vremenom je osjetila promjenu.
„Sada svaku riječ razmatram i shvaćam kome se zapravo obraćam – Isusovoj Majci. Najljepše od svega je to što ona moli i hoda s nama i raduje se svakom našem pozdravu“, rekla je Glorija.
Zagreb, Zadar, Split, Žepče…
Don Mario Matijević, voditelj oratorija u Žepču, s radošću je govorio o tome koliko mu znači vidjeti mlade koji zajedno mole.
„Kao salezijancu, to mi znači iznimno mnogo. U današnjem svijetu rijetko imamo priliku vidjeti mlade koji se okupljaju oko neke kršćanske stvari. To je predivan plod koji im, na kraju, mijenja živote – donosi im radost i sigurnost, a to je naravno naš Gospodin.“
Salezijanski Oratorij “Don Bosco” Žepče / Foto: Facebook
Tanja Dunđer, srednjoškolka Katoličkog školskog centra u Žepču i animatorica u oratoriju, podijelila je svoje iskustvo o tome bježe li mladi od krunice.
„Iskustvo koje me potpuno razuvjerilo bilo je naše ljetno okupljanje na Blidinju. Djeca su doslovno jedva čekala molitvu krunice. Kad bismo im predložili da izmolimo samo jednu desetinu, oni bi odgovorili: ‘Ne, idemo moliti cijelu!’. Tako da mislim da je to zabluda da mladi bježe“.
Djeca su doslovno jedva čekala molitvu krunice.
Don Sanjin Jurić, voditelj oratorija na Kmanu, osvrnuo se na plodove molitve krunice u hodu s mladima.
„Kao što je don Bosco jednom rekao, tko god uđe u salezijansku kuću ili dvorište, zapravo je pod posebnom zaštitom naše nebeske Majke. I mogu reći da se to stvarno vidi svaki put, nakon bilo koje aktivnosti, posebno nakon ljetnog oratorija i ostalih aktivnosti kada bude i više djece nego što možemo primiti, kada odemo na more s 300 djece, sve prođe dobro i primijetimo promjene kod njih.“
Cijelu emisiju Budimo mladi o molitvi krunice u salezijanskim dvorištima možete poslušati u nastavku.