U prispodobu o dvojici sinova jedan kaže ocu „da“ i ne ode u vinograd, a drugi kaže „ne“ i ode.

Radosna vijest kršćanstva je u tome da se svako „ne“ koje čovjek izgovori Bogu može pretvoriti u „da“, jer za povratak Bogu nikada nije kasno. Također treba imati na umu da ostaje tragična mogućnost da se izgovoreno „da“, kroz grijeh i nedosljedan život, može pretvoriti u „ne“.

Drama kršćanskog života upravo je u toj napetosti između onoga što ispovijedamo i onoga što živimo.

U vremenu došašća pozvani smo iskreno preispitati svoj odnos prema Bogu i vlastitoj vjeri. U životu kralja Davida, sv. Pavla i drugih, vidimo da Bog ne gleda prošlost, nego otvoreno srce koje Mu se vraća, čak i ako se osoba nakon desetljeća udaljenosti od Crkve u posljednjem trenutku života vraća Bogu.

„Bog kao da čeka da Mu čovjek na kraju kaže svoje ‘da’“, rekao je don Damir Stojić u nagovoru na duhovnoj obnovi u Varaždinu, istaknuvši neizmjernu Božju radost zbog svakog obraćenja, kako je opisana u prispodobama o izgubljenom i nađenom sinu ili drahmi u Lukinu evanđelju.

Ispovijed / Foto: Cathopic

Kad čitamo Isusovo rodoslovlje, iako se na prvi pogled čini suhoparno, otkriva nam duboku istinu:

Bog ulazi u stvarnu, često ranjenu i grešnu ljudsku povijest.

Isus ne dolazi iz savršene loze, nego preuzima svu složenost ljudskog života kako bi čovjeka otkupio i spasio.

Slikovitim primjerom zgužvane novčanice don Damir je pojasnio da čovjek, iako ranjen grijehom i životnim lomovima, ne gubi svoju vrijednost u Božjim očima.

„Utjelovljenje nam govori da još uvijek vrijedimo“, poručio je, pozvavši mlade da Isusu predaju cijeli svoj život, uključujući i ona područja koja su obilježena strahom, slabošću ili ovisnostima.