Kako prepoznati njegov poziv u mnoštvu glasova koji nas okružuju? Koji je pravi odgovor koji mu trebamo dati da bismo bili zaštićeni i sigurno koračali kroz život? To su pitanja o kojima je zagrebački nadbiskup Dražen Kutleša promišljao s djecom i mladima u Mariji Bistrici.
Nadbiskup Kutleša predvodio je hodočašće djece Zagrebačke nadbiskupije u Hrvatsko nacionalno svetište Majke Božje Bistričke na Nedjelju Dobroga Pastira i Majčin dan, 11. svibnja, čime je proslavljen Svjetski dan djece koji je prošle godine uspostavio papa Franjo.
Ljubav nadilazi sve
Isus je nakon svoga uskrsnuća susreo Petra na obali Galilejskog jezera i tri ga puta upitao: „Šimune Ivanov, voliš li me?“ Isus nije upitao Petra:
„Šimune, znaš li sve zapovijedi?
Jesi li se dovoljno pokajao?
Jesi li sposoban preuzeti zadaću koju ti spremam?
Imaš li dar govora, potrebne diplome i možeš li izdržati teret odgovornosti?“
Ne! On ga pita jedno jedino, ali presudno pitanje:
„Voliš li me?“
To je pitanje koje dolazi iz Božjega srca i dotiče dubinu čovjekove duše. U Božjem pogledu nije najvažnija izvanjska sposobnost, nego unutarnja raspoloživost. Nije najvažnija savršenost, nego ljubav koja sve pokriva, sve vjeruje, svemu se nada i sve podnosi.
Draga djeco i mladi, pitanje koje vam upućuje Isus: „Voliš li me?“ ne dolazi kao ispit, nego kao poziv. Isus vas, jer je Dobri Pastir, ne želi opteretiti, nego ojačati i pripremiti za životne izazove.
Ne bojte se! Naša vjera nije u prvome redu znanje o Bogu, nego osobna veza s njime. Pomaže nam da živimo božanskim životom jer kršćanin ne živi od pravila, nego od osobnog susreta s Gospodinom.
Ljubav koja liječi
Zašto Isus pita Petra tri puta: „Voliš li me?“ Zar nije bilo dovoljno jedno pitanje i jedan odgovor? Zar Isus koji poznaje dubine srca ne zna odgovor već i prije negoli Petar progovori?
Ipak, to nije slučajnost.
To je pedagogija milosrđa, otajstvo Božje pravednosti koja se ne vrši osudom, nego obnovom dostojanstva.
Isus Petru ne postavlja trostruko pitanje prijekorno, nego ga priprema za poziv. Ne kaže: „Zašto si me zatajio?“, nego: „Voliš li me?“ Time ga poziva na obnovu. Krist ne vraća Petra u prošlost da bi ga posramio, nego ga vodi naprijed da bi ga ojačao.
To je slika božanskoga milosrđa koje ne ponižava grešnika, nego ga podiže. Zato draga djeco i mladi, radosno i često pristupajte svetoj ispovijedi. U tom sakramentu ne primate samo oproštenje prošlih grijeha, nego vam se obnavlja milost i jačate se protiv budućih padova.
Voli Isusa i služi bližnjemu
Dragi mladi, važno je da znate da se u Crkvi ne postaje „punoljetan“ brojem godina, nego suosjećanjem i brigom koje ste spremni pokazati prema drugima.
Tako postajete dionici Kristove misije u svijetu. A svijet danas više nego ikada treba mlade koji će:
biti sposobni tješiti one koji plaču,
braniti one koji su pogaženi u svome dostojanstvu,
govoriti istinu koja nije popularna i
voljeti i kad je teško.
Isus ne nudi lagan put, ali nudi put koji ima smisla.
Dok svijet nudi blještavilo, zabavu i lažne sigurnosti, Isus vam daje poslanje: „Voli me i pasi jaganjce moje.“
To znači: u svojoj školi, obitelji, župi, budi onaj koji će:
biti svjetlo u tami,
osmijeh u tuzi,
pravednost usred nepravde,
onaj koji se neće sramiti molitve,
neće izrugivati svetu misu,
koji će braniti nerođene,
pomagati siromašnima,
živjeti po savjesti i istini,
a ne po logici mase.
Ne bojte se biti drugačiji! Ne bojte se biti Kristovi! On vam upućuje vječni poziv: na svetost, na služenje, na svjedočanstvo. A onaj tko se u tom pozivu ustrajno daruje, taj će poput Petra postati stijena, oslonac drugima i jednog dana čuti iste riječi koje je Isus rekao Petru: „Idi za mnom.“ (Iv 21, 19).
Voli Isusa i čuvaj svoje bližnje
Draga djeco i mladi, uvijek slijedite svoje snove i težite za velikim i plemenitim ciljevima. Ipak znajte:
Ako i ne učinite nešto što može biti veliko u očima svijeta, ako nikad ne budete prvaci u sportu ili na školskim natjecanjima ili
pak ne osvojite Nobelovu nagradu za svoj rad, budite sigurni da to ne znači da niste veliki u Božjim očima.
I ti možeš biti pastir u vrlo konkretnom smislu. Možeš biti čuvar svoga brata i sestre, onaj koji u razredu neće izrugivati vjeru, nego je braniti; koji neće širiti laž, nego će pristajati uz istinu, makar sâm; koji će poštivati roditelje i starije i neće vikati, ali će sve što kaže govoriti po istini.
Biti pastir po uzoru na Dobroga Pastira Isusa, također znači stajati iza riječi koju izgovaraš, štititi prijateljstva, voljeti Crkvu i čeznuti za duhovnom hranom sakramenata.
Sveti Pavao piše Timoteju: „Nitko neka ne prezire tvoju mladost, nego budi uzor vjernicima u riječi, u vladanju, u ljubavi, u vjeri, u čistoći.“ (1Tim 4,12). To vrijedi za svakoga i svaku od vas.
Vaša mladost je doba kada svetost može zablistati najčišćim sjajem,
ako se srce ne zatvori, nego ostane otvoreno Duhu Svetomu.
Zato vam ponavljam: čuvajte svoju vjeru kao živo blago koje se hrani molitvom, sakramentima i istinom. Ne stidite se biti katolici ni na internetu, ni u društvu, ni u svojoj obitelji. Isus nije rekao Petru: „Ako me voliš, ostani u pozadini.“ Nego je rekao: „Ako me voliš pasi jaganjce moje.“ To znači: budi pastir, izloži se, zaštiti one koje voliš i neka ti je na srcu ono što je Bogu dragocjeno.

Put svjetla / Foto: TUZG
Kad vam bude teško, kad se suočite s ismijavanjem, nerazumijevanjem, napastima i teškoćama, sjetite se samo Isusova pitanja: „Voliš li me?“ I ako mu, kao Petar, iskreno kažeš: „Gospodine, ti sve znaš, ti znaš da te volim“, on će te osnažiti. On će ti dati snagu da voliš druge i da budeš svjedok u svijetu koji zaboravlja ljubav, potaknuo je nadbiskup Kutleša.