„Za života štiti. Na času smrti pomaže. Iz čistilišta izbavlja.“ Ova izreka o zagovoru Gospe Karmelske pokazala se istinitom u brojnim svjedočanstvima „čuda karmelskog škapulara“.
Ima li bolje relikvije od škapulara?
„Patila sam od bolesti grkljana i dušnika, zbog čega sam se nalazila u stanju očaja i tjeskobe. Unatoč dvostrukoj operaciji, koju su izvela četiri kirurga, u potpunosti sam izgubila glas te sam mogla disati jedino preko srebrne trahealne kanile koja je bila umetnuta u otvor na vratu. Shvaćala sam da se moj život ne može puno produljiti, prenosi Zaklada sveta Maravillas od Isusa u članku o nekoliko čuda karmelskog škapulara.
U takvim životnim okolnostima i gotovo izgubivši vjeru, otišla sam kod svog brata Julia (koji je karmelićanin) kako bih ga zamolila da mi pokloni neku čudotvornu svetačku relikviju.

Škapular / Foto: Karmel Brezovica
Nakon nekoliko trenutaka šutnje dao mi je škapular Gospe Karmelske rekavši: Koja relikvija je bolja od ovoga? Obući ću ti škapular i obećaj mi da ga nećeš skidati, da ćeš ga posvuda promicati te da ćeš svakodnevno posjećivati Gospu, moleći je za mene i za sve karmelićane na svijetu.
Otišla sam od njega s jako velikom vjerom i neizmjernim mirom te sam odmah istog jutra počela izvršavati sve što mi je rekao. Iduće noći spavala sam jako dobro, što prošlih nekoliko mjeseci nikako nisam uspijevala.
Kada sam se probudila, počela sam pričati bez respiratornih poteškoća te sam bila izvanredno raspoložena.
Nakon tri dana otišla sam k liječniku koji je od zaprepaštenja zanijemio vidjevši moj oporavak te mi je skinuo kanilu i rekao mi: ֵOvo je čudo! Čestitam vam! Uzimajte vitamine i nastavite sa svojim svakodnevnim načinom života.
Zvao si me, sine?
Drugi je slučaj primjer mladog škotskog narednika Terrya Rossa. On je bio ozlijeđen u jednoj eksploziji te su ga s teškim ozljedama zaprimili u bolnicu.
Nakon nekoliko operacija molio je kirurga da mu kaže detaljnu istinu o njegovu zdravstvenom stanju. Kirurg mu je odgovorio da je nepovratno izgubio vid. Ostavši sam Terry se prepustio očaju te je plakao kao malo dijete grizući plahtu.
Snažno je držao svoj škapular te je šapatom vapio: Sveta Marijo, Majko Božja, moli za nas!
Ubrzo je nečija ruka potapšala njegovu te je čuo ženski glas: „Zvao si me, Terry?”
Mladić je uhvatio ruku svoje bolničarke te joj je rekao da ju nije zvao, ali da mu malo pravi društvo jer se osjeća jako osamljenim. Bolničarka ga je pokušala raspoložiti, rekavši mu da je neobično da tako govori jedan hrabri vojnik poput njega te mu je poručila da se pokuša opustiti dok mu stavi hladne obloge na čelo. Pitala ga je može li spavati jer vidi da puno razmišlja. Terry joj se pojadao te je naposljetku zaspao, utješen njezinim nježnim riječima.
Kada se probudio, čuo je da netko ulazi te si je htio popraviti zavoje na očima koji su mu pali, no odjednom je zastao i pitao je li to bolničar Juan. On je potvrdno odgovorio te mu se ispričao na smetnji, rekavši da ima puno posla. Terry ga je zamolio da se približi te ga je tiho zapitao ima li metlu u lijevoj ruci, je li mršav i visok, nosi li naočale.
Juan je začuđeno shvatio što se događa te je trčeći potražio doktora koji je detaljno pregledao Terryja.
Ne mogavši vjerovati, doktor mu je rekao da se oporavio te da će unutar nekoliko sati imati savršeni vid.
Terry je uzbuđeno pitao kako se zvala bolničarka koja je bila u noćnoj smjeni, a doktor mu je odgovorio da nemaju bolničarke.
Potom mu je Terry ispričao kako mu je prije sna došla jedna bolničarka koja ga je ohrabrila, no doktor mu je i dalje tvrdio da to nije moguće jer nemaju bolničarke već samo bolničare.
Bila je to, bez sumnje, Blažena Djevica Marija koja je došla utješiti tog tjeskobnog sina s obzirom na to da ju je vapeći zvao: „Sveta Marijo, Majko Božja, moli za nas” te je u ruci čvrsto i s povjerenjem držao karmelski škapular.

Foto: Canva