U Ivanovom Evanđelju nailazimo na najžalosnije Spasiteljeve riječi, izrečene za vrijeme Posljednje večere: “Evo dolazi čas i već je došao: raspršit ćete se svaki na svoju stranu i mene ostaviti sama” (Iv 16,32). Isus govori svojim učenicima i predviđa da će ga, unatoč uvjeravanjima u vjernost, svi napustiti. Zašto je Isus Krist iskusio izdaju svojih prijatelja? Kako su ga mogli iznevjeriti? Zašto su to učinili onome koji im je bio tako dobar?

Vjera je Božji dar čovjeku, možda i najveći. Vjera je i tajna. Mi ne znamo na koji je način vjera ponuđena svakom pojedinom čovjeku, kao što ne znamo zašto je neki ljudi prihvaćaju, a neki ne. I to je tajna.

Fra Bonaventura Duda rođen je 14. siječnja 1924. godine u Rijeci, a preminuo 3. kolovoza 2017. u Varaždinu. Donosimo uvid u duhovno bogatstvo ostavštine fra Bonaventure, koje je arhivirano u 101 kutiji nakon njegove smrti, a koje se čuva u franjevačkom samostanu na zagrebačkom Kaptolu. Naime, zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić je, uoči prve obljetnice smrti glasovitog bibličara, uputio pismo provincijalu Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda fra Iliji Vrdoljaku u kojem franjevce poziva da pristupe „sustavnom prikupljanju duhovne ostavštine i svjedočanstava o kreposnom životu fra Bonaventure Dude”. Franjevci su zadaći pristupili ozbiljno.

Ono što želim istaknuti je da ja nijednom nisam u tim krugovima započeo temu o vjeri. Ipak, svi su znali da sam praktični vjernik. Do toga dođe jer ljudi vide da si drugačiji. „Ne može se sakriti grad koji leži na gori.“ Tako se ne može sakriti ni Krist, ako je u našem srcu. I on odande kao da „provocira“ tvog kolegu koji ga traži, a ni ne zna da ga traži, koji ga je gladan, ali je preponosan da si to prizna. U takvim situacijama ti ne moraš ništa govoriti. Tvoj primjer neka govori za tebe.

Kršćanstvo nije skup pravila i granica, kršćanski život nije, kako se općenito može smatrati, tlaka i pritisak, neizdrživi zakon. U svakodnevnom životu to znači da ti je srce toliko puno ljubavi i milosti (jer je Bog tebi prvo iskazao ljubav i milost!) da iz te punine djeluješ. Naravno, teško je i traje dok ne oprostiš nekome što se ponašao prema tebi na određen način. Ali taj oprost toliko oslobađa, toliko je predivan osjećaj kad TI odbaciš svu gorčinu i možeš čak i, zamisli, moliti za tu osobu!