Kad slušamo Isusova blaženstva, srce nam govori da je to ono pravo. Osjećamo da govori našoj duši koja čezne za pravdom, ljubavlju, istinom. Isusov govor otkriva nam svijet kakav bi trebao biti, svijet u kojem je čovjek vrednovan bez obzira na svoj položaj, bogatstvo, ugled i titule kojima se okitio, svijet u kojem je čovjek sretan jer je čovjek, Božje dijete.

No, osvrnemo li se oko sebe, vrlo brzo ćemo spoznati suštu suprotnost. Prepoznajemo svijet koji se vodi posve drukčijim kriterijima, gdje je čovjek ugnjetavan, ponižen u svom dostojanstvu, uplakan radi raznih nevolja, tjeskoba, nepravdi pa i same smrti. Svijet u kojem živimo daleko je od kraljevstva nebeskog, to često konstatiramo.

Ovaj svijet ne podnosi iskrene kršćane, kršćane koji imaju stavove za koje su spremni podnijeti porugu i progon ako treba

Iako znamo Isusove riječi: „Kraljevstvo je Božje u vama i među vama“, ipak na vlastitoj koži osjećamo snagu Sotone, koji „kao munja pade s neba“ i još uvijek nastoji vladati zemljom. Trpi čovjek jer ovaj svijet ne cijeni ono što duboko u srcu osjećamo kao ispravno: krotkost, poniznost, milosrđe, čistoću srca, mirotvorstvo. Sve se to smatra znakom slabosti, kukavičluka, nesposobnosti, podčinjenosti tako da čovjek lako posumnja u vrijednost Božjih mjerila i prilagodi se ovom svijetu. Tu svakako možemo pribrojiti i duhovne patnje mnogih vjernika zbog neshvaćenosti i odbačenosti od mnogih suvremenika, pa i vlastite obitelji. Ovaj svijet ne podnosi iskrene kršćane, kršćane koji imaju stavove za koje su spremni podnijeti porugu i progon ako treba. On ne podnosi kršćane koji se ne okreću „kako vjetar puše“, kojima prizemni interesi i računice nisu mjerilo ponašanja.

Svijet ne voli svece, a sveci i danas hodaju ovim svijetom.

Svijet ne voli svece, a sveci i danas hodaju ovim svijetom. Sveci nisu bezgrešnici, nego ljudi čvrsta kršćanska stava, srcem Božji, ljubavlju otvoreni prema bližnjemu. Zato nas je Isus ozbiljno upozorio: „Vi niste od ovoga svijeta jer vas ja uzeh od svijeta.“ Poziv je to na svetost! Poziv da se svrstamo u „veliko mnoštvo iz svakog naroda i plemena, puka i jezika koji stoje pred prijestoljem i pred Jaganjcem“. Stoje oni već u ovom životu, njihove riječi i djela trajni su prinos Bogu, žrtva ljubavi često neprimijećena, nevrednovana i neshvaćena.

Kako god situacija bila crna za čovjeka koji hodi stazama zemaljskim, današnje evanđelje silna utjeha, ohrabrenje, podrška samog Neba čovjeku ugroženom i uplašenom, čovjeku patniku i mučeniku. Ivanova vizija neba i konačne pobjede poziva nas danas da upremo pogled u Nebo, u mnoštvo pobjednika koji slave s Jaganjcem. Kršćanin je nogama na zemlji, a srcem u nebu. Jedino se tako mogu shvatiti Isusova blaženstva i jedino se tako može hoditi putem svetosti, hrabro i ustrajno.

Božja riječ, danas naviještena s oltara, daje podršku svima koji strpljivo podnose nevolje, koji radi pravde trpe, koji su nepravedno zakinuti, gurnuti u stranu, odbačeni, proglašeni beskorisnima, koji su nezanimljivi ovom svijetu jer se ne guraju u prve redove i ne gaze po drugima. Ipak, oni ne mrze, oni ustrajno ljube, praštaju, grade pravedne odnose među ljudima, klone se svake prljavštine. To su stanovnici neba iako još žive na zemlji! Oni su ovom svijetu suvišni, čak i odbojni jer se on divi samo jakima, beskrupuloznima, ljudima bez straha i obzira, nemilosrdnima.

Sveci su ljudi koji su napravili izbor od kojeg ne odstupaju ni po koju cijenu, pa ni cijenu života.

Svetost je dar Božji, ali i čovjekov izbor. Svetost je pitanje izbora! Životnog izbora! Sveci su ljudi koji su napravili izbor od kojeg ne odstupaju ni po koju cijenu, pa ni cijenu života. Njihov je izbor Božji put ljubavi koji slijede svatko u svom pozivu i životnoj situaciji. Mi u svojim izborima kalkuliramo i zato se osjećamo daleko od svetosti. Nemamo ponekad hrabrosti uzeti Boga za svoj izbor i ostati vjerni po svaku cijenu. Pokušavamo zadovoljiti i Boga i ovaj svijet. Zato su nam izbori često loši. Biramo stvari kojima mislimo postići sreću na jeftin način, izbjeći žrtvu, zaobići križ.

Današnja svetkovina je „crkveni god“ nebeske, pobjedničke Crkve. Ona je poziv nama putnicima da dignemo pogled prema Nebu, da osnažimo svoju vjeru, da ojačamo svoju spremnost da nam Bog bude i ostane „broj jedan“. Zato danas, kad budemo kretali na naša groblja, neka nam se pogled ne zaustavlja na grobnom humku, na tuzi smrtnog rastanka, već na budućnosti o kojoj radosno kliče apostol Ivan: „Vidjeh nepregledno mnoštvo… pred prijestoljem i Jaganjcem.“ Današnja svetkovina nije Dan mrtvih, nego slavlje života; nije jadikovka nad smrću, nego poziv na uskrsnuće, na pobjedu nad smrću koju nam je osigurao Gospodin Isus. A put su upravo blaženstva, ustav Božjeg kraljevstva. Tko njima vjeruje, kome ona postanu životni program, taj svoje uskrsnuće već živi.

Uz dopuštenje uredništva, propovijed vlč. Roberta Farkaša prenosimo iz Vjesnika Đakovačko-osječke nadbiskupije na koji se možete pretplatiti OVDJE.