Sve što mi je u životu važno, nastojim čuvati i sačuvati.

Bilo da se radi o nečijim riječima – porukama koje su nam posebno važne, bilo da se radi o nekim predmetima (koji ne moraju imati materijalnu vrijednost), a koji nam posebno znače i ljubomorno ih čuvamo. I bez da mi netko kaže, ja znam što je vrijedno moga čuvanja.

Međutim, bilo da se radi o porukama ili predmetima, ako ih s vremena na vrijeme ne obnavljamo, koristimo i podsjetimo se zašto su nam važne, one vrlo lako mogu propasti i postati nam nevažne.

Gospodin nas danas u evanđelju poziva da čuvamo njegove zapovijedi.

To je siguran put do zajedništva s njim, naše ljubavi prema njemu i njegove ljubavi (milosti) koja djeluje u svima nama. Tko ima moje zapovijedi i čuva ih, taj me ljubi… i ja ću ljubiti njega i njemu se očitovati (Iv 14, 21).

U ovim Isusovim riječima dva su pojma vrlo važna: imati i čuvati. I jedno i drugo uključuje svojinu.

Bog je svome narodu dao zapovijedi koje su ne samo za njega, nego su i njegove.

Samo ako Boga i njegove riječi prepoznam kao svojinu, moći ću na pravi način živjeti u skladu s tim. Dobro nam je poznato kako djeca znaju reći: To je moje! I ljubomorno to čuvaju.

Postanimo danas svjesni da smo djeca Božja i da nam Bog daje ono što je za nas dragocjeno i pripada nam. Samo na taj način znat ću i moći čuvati Božje zapovijedi i prepoznati ih kao svojinu.

Biblija / Foto: Pixabay

Mnogi danas doživljavaju Božje zapovijedi kao teret.

Čak će reći da se tako ne može živjeti, da je previše očekivati sve to od čovjeka našega vremena, ali to je samo zato jer nisu prepoznali zapovijedi kao svoje, te ih nemaju potrebu ni čuvati – ni živjeti.

Da bismo mogli prihvatiti i na pravi način živjeli Božje zapovijedi, važna je uloga Duha Svetoga.

On nam otvara oči srca da prepoznamo ono što je pravo, i to činimo. Stoga, iščekujući svetkovinu Duhova, a u ozračju Kristove pobjede nad smrću – Uskrsa, molimo da nas Duh Sveti potpuno obnovi.

Molimo da se na nas izlije njegova milost, kao nekada na apostole i po polaganju ruku apostola na sav narod Božji.

Polagati ruke na nekoga, znak je čuvanja.

Roditelji će položiti ruke na svoje dijete i zaštititi ga – čuvati ga i brinuti se za njega. Snaga Duha Svetoga je ona koja čuva, zato je važno surađivati s Duhom Svetim (usp. Dj 8,17). Bog nas ne ostavlja kao siročad, nego se, naprotiv, očituje kao naš Otac. Na meni je, i na svakome od nas, hoćemo li se moći prepoznati kao njegova djeca.

Dijete koje ima roditelje, ima one koji ga čuvaju, ali i autoritet koji treba čuvati.

Djeca bez roditelja često su, nažalost, prepuštena sama sebi ili institucijama koje sigurno ne mogu zamijeniti roditeljsku brigu, ljubav i autoritet. Mi imamo Oca, imamo onoga koji nas čuva i daje nam svu svoju ljubav i brigu. Božja briga i ljubav prema svim ljudima vidljiva je na svakom koraku.

Duh Sveti / Foto: Canva

Bog nam daje drugog branitelja – Duha Svetoga, koji ostaje s nama zauvijek.

Mi ga poznajemo, jer smo njegovi, i on poznaje nas. Upravo iz toga iskustva otkrivam koliko je dragocjeno za moj život čuvati Božje zapovijedi.

Znamo dobro kako u svakodnevnom govoru kažemo: Čuvaj se i Bog će te čuvati!

Čuvaj se, znači: pazi da ne ostaneš bez Božje blizine i naklonosti. Ako se to dogodi, postoji realna opasnost da se potpuno izgubiš.

Čuvati Božje zapovijedi, omogućuje nam da ostanemo ne samo na Božjem putu, nego da idemo zajedno s njime, te da on djelovanjem Duha Svetoga usmjerava naše korake.

Čuvajmo i vršimo Božje zapovijedi, kako bi Bog mogao djelovati u našem životu, kako bi nas On mogao čuvati.

Čuvajmo i jedni druge. Kako se prva Crkva radovala novim članovima, bdjela nad njima i strpljivo im pomagala u otkrivanju i življenju Božje ljubavi, budimo i mi čuvari jedni drugima i Božje ljubavi u nama.

Budimo ne samo poznavatelji, nego vršitelji Božje riječi i njegovih zapovijedi, na radost našega Gospodina, naših bližnjih i nas samih. Isus nas nikada neće ostaviti bez zaštite i pomoći, nemojmo ni mi nikada ostaviti njega!