Teško bolestan i gotovo slijep, Franjo je na kraju života želio vratiti se u Porcijunkulu, mjesto kojemu je bio duboko privržen i ondje dočekati svoj prijelaz u vječnost. Što nam njegovi posljednji dani otkrivaju o njegovu odnosu prema Bogu, patnji i smrti?
Kad se teško bolesnom Franji približio kraj, izričito je tražio da ga iz Asiza prenesu u Porcijunkulu. Prema nekim izvorima, još je u prvim godinama svoga obraćenja razmišljao o Francuskoj kao mjestu na kojemu bi želio umrijeti i biti pokopan. Privlačilo ga je ondje snažno štovanje Tijela Kristova.
No, kako je njegov život sazrijevao, tako je i Porcijunkula zauzimala sve važnije mjesto u njegovu srcu.
Posljednja godina Franjina života bila je obilježena velikim tjelesnim i unutarnjim patnjama. Bio je teško bolestan i gotovo slijep. Braća su ga zbog bolesti odvela na liječenje u Rieti, no ondje se njegovo stanje nije popravilo već dodatno pogoršalo.

bazilika Marije Anđeoske u Asizu (Porcijunkula) / Foto: HKM
„Franjo je nosio i unutarnju ranu zbog pojedine braće koja nisu ostala vjerna onome prvom oduševljenju pozivom i načinu života kako je to sv. Franjo živio“, prepričava fra Ivan Bradarić u emisiji „Oaze mira“ uz 800. obljetnicu preminuća svetoga Franje. Tu je i njegova duboka povezanost s Kristovom mukom: Franjo je na svome tijelu nosio stigme, rane koje je primio 1224. godine na brdu La Verni.
Prije Porcijunkule, kratko je vrijeme boravio u biskupskom dvoru u Asizu, gdje mu je biskup želio olakšati teško stanje. No Franjo je znao kamo želi otići.
Franjo je rekao: ‘Nosite me’, dakle doslovno ‘nosite me’ (jer nije više mogao niti hodati) u Porcijunkulu – tamo želim okončati svoj život – što se, evo, i dogodilo“.
Što čovjek osjeća kada stane pred to sveto mjesto?
Dana 3. listopada 1226. godine Franjo je u Porcijunkuli dočekao svoj prijelaz u vječnost. Želio je biti položen na golu zemlju, bez ičega što bi ga odvajalo od jednostavnosti kojoj je cijeloga života težio. Tražio je da mu se čita izvješće o Posljednjoj večeri i pranju nogu, a braću je blagoslivljao.
⇒ Relikvije sv. Franje pohodilo 370 tisuća hodočasnika – bili smo u Asizu
U tim posljednjim trenucima zatražio je i da mu braća pjevaju pjesmu koju je dovršio nedugo prije smrti. Upravo joj je Franjo dodao i kiticu o smrti – koju je nazvao „sestrica smrt“.
„Kad čovjek sluša cijelu tu Pjesmu stvorova, pjesmu brata Sunca ponese ga ta ljepota. Zaista, mjesec, zvijezde, vjetar, voda, vatra – u tim stvarima ima ljepote, pjesničkog zanosa i stvarno razloga za zahvaljivanje. Ali kad dođe do ove kitice koja kaže: ‘Hvaljen budi, Gospodine, po sestrici smrti’, onda smo tu u maloj krizi: kako to možemo zahvaljivati?“
Upravo se u tome, smatra fra Ivan, otkriva posebnost Franjine vjere. „Franjo čovjek, Franjo jednostavan, Franjo malen i Franjo potpuno predan i suobličen Kristu.“
Malenost koja govori o velikoj ljubavi
Danas se Porcijunkula nalazi unutar velike bazilike Svete Marije Anđeoske. Pokraj nje se nalazi Kapela prijelaza, nekadašnja samostanska ambulanta u kojoj je Franjo preminuo. Tisuće i milijuni hodočasnika kroz stoljeća prolaze tim prostorom, a upravo odnos između velike bazilike i male kapelice snažno govori o onome što je Franjo živio – malenosti.

mjesto preminuća sv. Franje Asiškoga / Foto: HKM
Za fra Ivana, susret s tim mjestom prije svega je susret s Božjom ljubavlju.
Jedno more ljubavi. I upravo ta golema bazilika, koja prema standardima Franjinim sigurno nikada ne bi bila sagrađena kao ni mnoge druge, ali braća su imala potrebu kazati: toliko je velika ta ljubav Božja da obgrljuje to mjesto i sve one koji tu dolaze.“
A u središtu te goleme bazilike ostaje mala, gotovo neznatna Porcijunkula – mjesto uz koje je Franjo bio toliko vezan i u koje se želio vratiti na kraju života. Hodočasnik koji danas stane pred Porcijunkulu, prema riječima fra Ivana, može ponijeti upravo svijest o tome da se Božja ljubav ne pokazuje samo u velikome i dojmljivome, nego i u malenosti, jednostavnosti i potpunom darivanju.
„Bog želi da svi dođemo u raj i da nas Bog poziva da živimo u malenosti, skromnosti. Dakle, u ovome svijetu i da se klonimo svega onoga što nagrđuje taj odnos s Bogom i što kida možda te spone ljubavi.
Tu se čovjek jednostavno zaodjene u tu milinu ljubavi Božje i onda nekako kao i iznova, opran, vraća se u svoju svakodnevicu života.“
Uz 800. obljetnicu preminuća svetoga Franje, emisiju Oaze mira, posvećenu kolijevki franjevačkog reda – Porcijunkuli, možete poslušati na digitalnoj platformi HKR+.