Knjiga „33-dnevna posveta Isusu po Mariji“ autora Johna Pridmorea i Nialla Slatteryja, bit će predstavljena u utorak 24. studenoga u 19:30 u dvorani Vijenac na zagrebačkom Kaptolu.
33-dnevna posveta Isusu po Mariji jedna je od onih knjiga koje mijenjaju život. Susret s Marijom koja nas vodi do Isusa jest vjetar koji mijenja krošnju našeg života, jest brana koja zaustavlja bujicu i pretvara je u čist, bistar i osvježavajući potok koji natapa i zeleni. Kroz stranice ove knjige krećemo se od onih osnovnih pitanja koja nas tjeraju da spoznamo sami sebe do potpunog predanja Isusu po Mariji, predanja koje nas čini sužnjevima Kristovim. Ova posveta Isusu po Mariji povlašteno je sredstvo, kako je rekao sam sv. Ljudevit Montfortski, koje nam omogućuje da Isusa Krista uzmognemo savršeno naći, nježno ga ljubiti i služiti mu vjerno.
John Pridmore i Niall Slattery odabirom tekstova sv. Ljudevita Montfortskog, vlastitim razmišljanjima i svjedočanstvima te brojnim citatima svetaca učinili su ovu knjigu lako razumljivom suvremenom čitatelju i upravo zbog te jednostavnosti knjiga postaje izvrsno sredstvo za posvetu.
Lijepo i moderno grafičko oblikovanje knjige rad je akademskog slikara Željka Šegovića i grafičke dizjanerice Svjetlane Šegović.

33 dnevna posveta Isusu po Mariji/Foto: Duhovni kutak
O ranjenom srcu, snazi iskrene ispovijedi, zagovoru svetaca, posveti Isusu po Mariji i iscjeljujućoj snazi euharistijskog klanjanja Stjepan Arnuš razgovarao je s Johnom za KES Duhovni kutak.
Dragi Johne, recite nam nešto o ranjenom srcu. Što je ranjeno srce i kako ga iscijeliti?
Ranjeno srce je srce koje u sebi nosi neispovjeđene grijehe. Što više grijeha nosimo u sebi, to naše srce više krvari. Na jednoj duhovnoj obnovi, na kojoj sam sudjelovao, prvi nagovor je održao fra Slavko Barbarić pod nazivom „Daj mi svoje ranjeno srce“. Fra Slavko govorio je o tome kako trebamo u ispovijedi Isusu dati svoje ranjeno srce i ako ispovijedi pristupimo iskreno i ne prešutimo niti jedan grijeh radimo veliki korak naprijed. I Isusovo je srce ranjeno našim grijesima, ali kad mu u ispovijedi predamo svoje grijehe, pomažemo mu da i njegovo srce zacijeli.
Ispovijed. Zašto se bojimo ispovijedi? Kako se dobro ispovjediti? Isus nas sluša i plače i ne osuđuje.
Što se tiče ispovijedi, najčešće se bojimo onoga što će svećenik misliti o nama. Kroz svoj dugogodišnji rad sa svećenicima otkrio sam da njih, zapravo, jako raduje naša iskrenost na ispovijedi i da nam oni rado daruju svoje vrijeme kako bi nam se posvetili. Također, bojimo se ispovijedati one najteže grijehe, ali kada to učinimo, cijelo Nebo slavi, a i mi osjećamo tu radost u svom srcu.
Moto naše zajednice je „Nekad usamljeni danas u društvu svetaca“ a i vi pričate kako vam je Bog kroz jedan san progovorio o svecima i kako su vam darovani da vas vode prema nebu i da vas čuvaju na svakom koraku. Što ste naučili od njih? Što ste naučili od sv. Majke Terezije?
Sveci su tu da nas štite, da nas vode i da nam pomažu na sve moguće načine. Kad primijetim da sam u nekom dijelu svojeg života nadvladan nekom slabošću potražim sveca koji je tu istu slabost svladao u svom životu, i zatim mu se molim da mi pomogne nadići i svladati tu slabost – čini mi se da to uspije svaki put. Sveta Majka Terezija iz Kalkute naučila me da srce ispunjeno Božjom ljubavlju ne poznaje straha. Što više naučimo ljubiti, to ćemo više primiti slobode i iscjeljenja.

John Pridmore/Duhovni kutak
Marija ili kako je i vi zovete Gospa ušla je u vaš život i što vam ona znači? Zbog čega je posveta Isusu po Mariji toliko važna, rekli bismo neophodna?
Mislim da je Marija došla u moj život na prvoj duhovnoj obnovi na kojoj sam bio, kada sam čuo fra Slavka da govori kako je Marija naša majka koju je Isus poslao da nas dovede k Njemu. Kao dobra majka ona zna da je najbolje za nas da sve više i više upoznajemo Isusa, i ona nam u tome i pomaže.
Vjerujem da mi je Marija pomogla da oprostim sam sebi, što prije nisam mogao. Kada sam posvetio svoje srce Mariji, otvorile su mi se oči i mogao sam se vidjeti onako kako me Bog vidi, voljeti se onako kako me On voli i prihvatiti se onako kako me On prihvaća.
Prije posvete Mariji, nisam imao ni nagovore ni predavanja, a nakon posvete Mariji prvi put sam dobio poziv da vodim jednu duhovnu obnovu, da održim nekoliko nagovora u jednoj školi i tako je zapravo započela evangelizacija koju i danas radim. Vjerujem da je posveta Isusu po Mariji nadnaravna milost i da je nužna na našem duhovnom putu. Sveta Mala Terezija od Djeteta Isusa rekla je da je posveta poput ulaska u dizalo koje nas vodi do sljedeće postaje – Neba. Isto tako, vjerujem da me Marija iščupala iz ralja pakla i dovela na put koji vodi do Isusa.
Kad idem na klanjanje Presvetom Oltarskom Sakramentu, često mi se dogodi da mi je teško govoriti, i onda samo kažem: „Naslanjam glavu na Tvoje Srce kao sveti Ivan, tvoj ljubljeni učenik, i molim te, zagrli me. I što više vremena provedem u klanjanju to više postajem iscjeljeniji, cjelovitiji i slobodniji. Isusa u Euharistiji ljubimo i tako što idemo na misu svaki dan.