Dvije djevojčice iz Benina, Kevine i Machoura, koje su prošle godine teško stradale u požaru, u ožujku su stigle u Hrvatsku na liječenje. Iako se u početku očekivalo da će njihov boravak trajati kraće, zbog težine ozljeda i složenosti liječenja postalo je jasno da će u Hrvatskoj morati ostati znatno dulje.

Djevojčice su, nakon nesreće, najprije liječene u Beninu, gdje su mogućnosti za zbrinjavanje tako teških opeklina bile vrlo ograničene. Nakon što su mjesecima o njihovim ranama brinule sestre u katoličkoj ambulanti, zahvaljujući hrvatskim dobročiniteljima i angažmanu dugogodišnje volonterke Josipe Galić, otvorio se put prema Hrvatskoj.

Kevine i Machoura, s. Ivančica Fulir i p. Stjepan Ivan Horvat / Foto: Facebook/p. Stjepan Ivan Horvat

„Liječnici na KBC Rebro su nas primili i dali prvotne neke prognoze liječenja koje su ubrzo pale u vodu. Po slikama su radili te pretpostavke. Oni su vidjeli površinu tijela koja je zahvaćena, ali nisu vidjeli dubinu“, ispričala je s. Ivančica.

Naime, dubina ozljeda preko fotografija nije se mogla vidjeti, a nakon prvih pregleda postalo je jasno da će liječenje biti znatno dulje nego što se u početku očekivalo.

„Prema procjenama liječnika, samo osnovno liječenje trajat će najmanje godinu i pol, a do pet ili šest godina, kažu liječnici, da bi imali posla s njima kako bi ih se dovelo u neko normalno stanje.“

Prva operacija bila je u lipnju, no u prva tri mjeseca djevojčice su već šest puta bile u potpunoj anesteziji s intubacijom. Saniranje takvih rana i oštećenja uključuje i različite tretmane, lijekove, kortikosteroide, preglede, vježbe i fizikalnu terapiju.

„U Božidarevićevu idemo doslovce svaki dan od kada smo stigli iz Benina, tako da je to vrlo kompleksan zahvat kod jedne i kod druge i trajat će“, pojasnila je.

Posebno ih je razveselila uspješna prva operacija kod jedne od djevojčica. Zbog kontraktura šake i lakta nije ih mogla pomicati, no nakon presađivanja kože i oslobađanja tetiva ponovno može. Ipak, oporavak je još uvijek vrlo delikatan i zahtijeva nastavak fizikalne terapije kako se ruke ne bi ponovno počele vraćati u prvobitni položaj.

Briga za njihove prijatelje u Beninu

„Svaki mjesec plaćamo zdravstveno osiguranje kako bi djevojčice bile osigurane preko HZZO-a, a nisu to neki veliki izdaci, ali ipak jesu, malo manje od 400 eura svaki mjesec kako bi bile u sustavu. Postoje određene kreme, lijekovi koje mi dobivamo preko zdravstvenog osiguranja, ali nekada nam malo nedostaje jer to bude točno na mjeru ili, pošto su jako velike površine njihovog tijela, moramo neke stvari, neke kreme dokupiti, a to je dosta, dosta skupo“, pojasnila je sestra Ivančica.

Djevojčice iz Benina i s. Ivančica Fulir / Foto: Saša Ćetković (uz dopuštenje s. Ivančice Fulir)

No, ono što posebno dirne sestru Ivančicu jest način na koji djevojčice gledaju na pomoć koju same primaju. Kada im netko nešto daruje, one ne razmišljaju samo o sebi, nego i o djeci koja su ostala u Beninu.

Kada nam netko i na ulici priđe i nešto nam donira, one kažu: ‘Spremit ćemo to za Benin, za djecu tamo.’ Uopće ne gledaju da će sve to ići njima, nego isto kako mogu pomoći drugoj djeci koja su u Beninu i nemaju sve što one, hvala dragom Bogu, ovdje imaju.

Djevojčice pritom jako nedostaju svojim obiteljima. S majkama se čuju koliko je moguće, a njihove obitelji u Beninu i dalje žive teško. Majke nastavljaju raditi u polju, a njihova braća i sestre i dalje nemaju svi mogućnost školovanja.

Upravo zato cilj humanitarne akcije je i pomoć njihovim bližnjima. Želi se pomoći da se njihova braća i sestre maknu od različitih dječjih poslova i dobiju mogućnost školovanja, a njihovim majkama da budu samostalnije i da ne moraju pristajati na poslove koji nadmašuju njihove snage i snage njihove djece.

Njihova vedrina mijenja atmosferu u bolnici

Djevojčice su trenutno smještene u samostanu u Blaškovcu, nedaleko od Zagreba, a svakodnevno putuju prema Zagrebu, bilo u KBC Rebro, bilo u KBC u Božidarevićevoj. Tako se često susreću s ljudima na ulicama i bolničkim hodnicima.

„One su vesele bez obzira na svoje ozljede koje su itekako vidljive i to dirne ljude, ali isto tako i motivira“, rekla je sestra Ivančica.

Ozljeđene djevojčice sa sestrama / Foto: Josipa Galić/Facebook

Dok je Kevin jednog jutra pjevala bolničkim hodnikom, sestra Ivančica pokušavala ju je utišati zbog bolničkog mira i tišine. No, jedan stariji gospodin koji je ondje također bio na fizikalnoj terapiji, oslanjajući se na štake, nije želio da je utišavaju.

„Pustite ju, previše je tišine i namrgođenih lica po ovim hodnicima, nama ovo treba“, prisjetila se njegovih riječi sestra Ivančica.

Djevojčice se postupno prilagođavaju životu u Hrvatskoj. Znaju osnovne fraze hrvatskog jezika, a kako ne bi zaboravile francuski, koji im je važan za nastavak školovanja kada se jednoga dana vrate u Benin, u njihovu se poduku uključuju studentica francuskog jezika i djevojka iz Benina koja studira u Hrvatskoj.

Posebno ih veseli glazba. Djevojčice su se uključile i u zbor svoje župe, a u Hrvatskoj su stekle i nove prijatelje. Među njima je i dječak Anto, koji je kao dvogodišnjak zadobio opekline na rukama te je također prošao dvije operacije presađivanja kože, a čeka ga i treća.

Djevojčice iz Benina i s. Ivančica Fulir / Foto: Saša Ćetković (uz dopuštenje s. Ivančice Fulir)

Kada je vidio njihove fotografije, prepoznao je njihovu patnju jer i sam zna što znači živjeti s opeklinama i prolaziti kroz operacije.

On je rekao: ‘Ja znam kako je to. One će biti moje prijateljice.’ I kada smo došli kod njih doma, to je bilo – jedni drugima su pokazali svoje ožiljke i ljubav je frcnula na prvi pogled“, ispričala je sestra Ivančica.

„Nedokučivi su Gospodnji putevi“

Sestra Ivančica ove je godine, zajedno sa sestrom Doroteom, postala zakonska skrbnica dviju djevojčica. Njihove su majke na sudu u Beninu dale dopuštenje sestrama da ih zastupaju tijekom boravka i liječenja djevojčica u Hrvatskoj.

Budući da djevojčice imaju žive majke, zakonsko skrbništvo sestara nije trajno.

„Znate, dragi Bog piše naše životne priče i ono što možda još u 12. mjesecu nismo mogli zamisliti da bi se moglo dogoditi, danas to živimo. Nedokučivi su Gospodnji putevi“, kazala je sestra Ivančica.

Djevojčice sa svojim majkama i sestrama u Beninu / Foto: Privatni arhiv

Sestra Ivančica posebno ističe da iza pomoći koju djevojčice danas primaju stoje brojni ljudi velikoga srca koji su se uključili i pomogli da njihov dolazak u Hrvatsku uopće bude moguć.

„Nije važno i ključno samo to što mi radimo, nego ti ljudi koji nama pomažu. Jer bez dobrote ljudi u Hrvatskoj i srca koja su otvorena prema misijama, naše ruke bi bile prazne.

Mogu ja biti dolje u Beninu, ali da nije bilo, recimo, Josipe i dobrih ljudi u Hrvatskoj koji su pogurali cijelu tu akciju, ja bih s njima dolje ostala. Tako im se ne bi moglo pomoći na način na koji se može pomoći sada.

Znači, to je splet okolnosti koje je dragi Bog režirao i omogućio da one ovdje dođu“, rekla je sestra Ivančica i dodala da je hrvatska dobrota tijekom godina postala poznata među ljudima kojima služi u Africi.

„Kada pričamo o toj dobroti ljudima u Beninu, oni misle da je Hrvatska najveća i najbolja zemlja na svijetu i da ovdje žive samo dobri ljudi po veličini srca“.

Osim materijalne pomoći, djevojčicama je u zahtjevnom i bolnom procesu liječenja još potrebnija molitvena podrška, ističe sestra Ivančica.

Djevojčice sa s. Ivančicom Fulir / Foto: Facebook/s. Ivančica Fulir

„Molitva je nešto što im je u principu najpotrebnije zato što ti procesi liječenja u bolnicama nisu jednostavni. Komplicirani su, bolni su za njih. Materijalno, financijski također nas se može podržati, bilo njih, bilo općenito naše misije u Africi preko udruge Anđeosko srce. Račun je uvijek otvoren, tako da donacije su uvijek dobrodošle“, zaključila je s. Ivančica zahvalivši svima na dobroti i spremnosti da pomognu djevojčicama i njihovim obiteljima.