Sv. Mala Terezija cijelim je svojim bićem uronila u ocean neizmjerne Božje ljubavi prema njoj. Zato je žeđala za načinom kako Mu uzvratiti istom mjerom:

Sveđ srce moje sebe davat žudi, dokazat ljubav sveđ se ono trudi. O, tko će shvatit’ ovaj plamen moj? Tko vratit’ ljubav ljubavi će toj?

I otkriva rješenje:

Da Tebe ljubim, daj mi tisuću srdaca! Ali i to je premalo, Isuse, dobroto najviša. Da Tebe ljubim, daj mi sâmo Tvoje Božansko Srce!

Takva ljubav sjedinjuje srca – Isusovo i Terezijino – i čezne za time da ljubljenoj osobi pokaže i dokaže koliko je voli. Terezija upravo zato s radošću prigrljuje svaki, pa i najmanji, križ kao priliku da Isusu posvjedoči da ga ljubi iznad svega.

To je njezina radost, njezina hrana, njezino Nebo!

Ona baca cvijeće, trudi se ne propustiti nijednu malu žrtvu, nijedan pogled, nijednu riječ, a da to ne pretvori u dar ljubavi…

Isus je, međutim, Raspeta Ljubav pa sjedinjenje s Njime uključuje i raspeće čitavoga bića. Mala Terezija to s radošću prihvaća:

U ovoj zemlji izgnanstva susrećemo se s mnogo trnja i mnogo gorkih biljaka; ali nije li to udio koji je zemlja dala našem Božanskom Zaručniku?

Prikladno je, dakle, smatrati dobrim i najljepšim tu istu sudbinu, koja je postala naša vlastita.

Da, budimo jedno s Bogom već u ovom životu; za to trebamo biti više nego strpljivi, trebamo zagrliti Križ s radošću

U svojoj žarkoj ljubavi prema Isusu, Terezija čezne učiniti da bude jako ljubljen od svih ljudi. Uvidjela je, naime, Božju žalost, žeđ Njegovoga Srca za ljubavlju Njegove djece koja zaboravljaju, zanemaruju i preziru, čak i odbacuju Njegovu ljubav te je to duboko ranjavalo i njezino srce.

Govorila je:

„O, kako je malo dobri Bog ljubljen na zemlji! Ne, dobri Bog nije puno ljubljen…“

I zato tvrdi: „Samo nam je jednu stvar činiti tijekom ovog kratkog dana, ili radije noći ovog života: to je ljubiti, ljubiti Isusa svom snagom našeg srca, i spašavati duše za Njega kako bi mogao biti ljubljen.“

Ta čežnja budi u njoj beskrajne želje, ona bira sve – osjeća u sebi sva zvanja, želi podnijeti sva trpljenja, propovijedati Isusovo ime po svoj zemlji, biti misionarka svim narodima i svim vremenima – jer njezino zvanje je ljubav!

A ljubav uvijek nalazi put i rješenje pa ona širom otvara i preuzima u svoje srce tu zanemarenu, odbačenu ljubav posvećujući se kao žrtva Božjoj milosrdnoj ljubavi, s jedinim ciljem – ugoditi Njemu, tješiti Njegovo Presveto Srce i spašavati duše koje će Ga vječno ljubiti.

I poziva Isusa da baci svoj pogled na velik broj malih duša, da izabere u ovom svijetu vojsku malih žrtava Milosrdne ljubavi…

Jesam li i ja među njima?

Meditaciju je pripremila klauzurna karmelićanka iz Samostana Bezgrešne Kraljice Karmela iz Sarajeva.

„Meditacije iz Karmela“ emitiraju se svakodnevno od Pepelnice do Uskrsa u 6:15 na Hrvatskom katoličkom radiju, ususret dolasku relikvija sv. Male Terezije i njezinih svetih roditelja Ljudevita i Azelije Martin u Hrvatsku.