Isus danas ulazi u Jeruzalem. Narod kliče u veselju, slave svoga Kralja. Napokon su dočekali ono što stoljećima očekuju. Već su vidjeli Rimljane poražene, a sebe slobodne. Židovski glavari sigurno nisu bili tako oduševljeni na današnji dan jer se njima Isus nije sviđao.

On je kršio njihove običaje, donosio jednu posve drugačiju sliku Boga: Bog Otac, Bog malenih, Bog odbačenih, Bog grešnika.

A Isus, kako se on osjećao? On je znao što je istina, znao je što će biti za pet dana, znao je za prevrtljivost i površnost ljudskih srdaca, znao je da ga nisu shvatili. Srce mu je sigurno bilo prepuno boli, a u oku suza. Mogao im je reći da zna kako će ti isti ljudi koji ga sad veličaju i viču: „Hosana!ˮ, za pet dana pljuvati i vikati: „Raspni ga!ˮ Međutim, on nije ništa rekao, šutio je pred ljudima, a Ocu je rekao: „Da, Oče!ˮ Prihvaćam, Oče, sve što slijedi. Prihvaćam sve njihove grijehe na svoja leđa. Prihvaćam njihovo zatajenje, njihovu izdaju.

Prihvaćam da me stvorenje koje smo mi stvorili ponizi, pogazi, muči i ubije. Oprosti im jer oni ne znaju što čine! Oprosti im jer ja ih ljubim!

Oni koji ljube Isusa, žele ići njegovim putem do kraja. Nasljedovati ga u svemu. Živjeti kao On, ljubiti kao On, tješiti Ga kao što On nas tješi.

I sveti Ljudevit, Zelija i Terezija su jako dobro znali što je sve Isus za njih pretrpio. Poznavali su tu neizmjernu i ludu Božju ljubav. I njihova srca su se zapalila tom ljubavlju i htjela uzvratiti.

Prihvaćali su sve ono što ih je u životu snašlo, a bilo je toliko toga teškoga, bolnoga, nerazumljivoga, bilo je i osude i ismjehivanja. Sjetimo se samo koliko su trpjele Terezija i njezine sestre kada im je otac duševno obolio i kada su rekli da se razbolio od boli što su ga one ostavile i otišle u Karmel. Pogotovo su krivili Malu Tereziju jer je bila najmlađa i ljubimica očeva. I Terezija koja je uvijek bila spremna prihvatiti nove boli i trpljenja za dan očeva nestanka za vrijeme bolesti kaže da se taj dan nije molila za još jer je kalež tada bio pun do vrha.

Svaki čovjek ima svoj križni put kojim mora proći, križ koji mora nositi. Naša narav je sklona opirati se, buniti se pred teškim, pred neželjenim, no ne zaboravimo da nijedan križ, nijedno trpljenje nije izvan Božjega pogleda, izvan Božjega srca.

Isus je prihvatio sve za nas, kako bi i nama pomogao da i mi skupa s Njim sve prihvatimo. Recimo i mi zajedno s Terezijom, Zelijom, Ljudevitom, a ponajviše s Isusom: „Da, Oče!ˮ

Da. Oče, vjerujem ti da možeš sve ovo okrenuti u dobro. Vjerujem da me nećeš ostaviti i kad me svi ljudi odbace i ostave. Uzdam se u tvoje neizmjerno milosrđe da će me čuvati i sačuvati za život vječni. Što god da me danas snađe, želim ti reći: „Da, Oče!ˮ

„Meditacije iz Karmela“ emitiraju se svakodnevno od Pepelnice do Uskrsa u 6:15 na Hrvatskom katoličkom radiju, ususret dolasku relikvija sv. Male Terezije i njezinih svetih roditelja Ljudevita i Azelije Martin u Hrvatsku.

Meditaciju je pripremila klauzurna karmelićanka iz Karmela sv. Josipa u Đakovačkoj Breznici.