Mt 6, 1 – 4

 Pazite da svoja djela pravednosti ne činite pred ljudima da vas vide; inače nećete imati nagradu od svog Oca nebeskog.

Kad daješ milostinju, ne sviraj trubu pred sobom kao licemjeri u sinagogama i na trgovima, da ih hvale ljudi. Zaista, već su primili svoju plaću.
Ti, kad daješ milostinju, neka ne zna ljevica što čini desnica, da bude tvoja milostinja u tajnosti; i Otac tvoj koji vidi u tajnosti, nagradit će te.

Kad moliš, ne budi kao licemjeri, koji vole stajati i moliti se u sinagogama i na uglovima ulica da ih ljudi gledaju. Zaista, već su primili svoju plaću.

Ti, kad se moliš, uđi u svoju sobu, zatvori vrata i pomoli se Ocu svojemu koji je u tajnosti; i Otac tvoj koji vidi u tajnosti, nagradit će te. Kad postiš, ne budi kao licemjeri bremenitog lica da se prikazuje ljudima da poste. Zaista, već su primili svoju plaću.

Ti, kad postiš, namaži glavom i operi svoje lice, da ne izgledaš ljudima kao da postiš, nego Ocu svojemu koji je u tajnosti; i Otac tvoj koji vidi u tajnosti, nagradit će te. 

„Licemjeri na trgovima“

Jedan od „najdražih“ trenutaka u zadnje vrijeme mi je kada netko citira Sveto pismo kako bi osudio čovjeka, izrugao nekoga ili opravdao vlastitu netrpeljivost. Nazovimo to kako god želimo.

Evanđelje mnoge podsjeća na riječi: „Kad moliš, uđi u svoju sobu…“ i time se pokušava diskreditirati javna molitva – bilo molitva pred bolnicama u sklopu inicijative „40 dana za život“, bilo muškarci koji prve subote u mjesecu kleče na trgovima i mole krunicu.

Sjećam se situacije kada sam dala podršku takvoj molitvi, a jedna žena mi je napisala: „Znaš li ti uopće za što oni mole?“

04.03.2023., Zagreb – Muškarci prve subote u mjesecu na muškoj molitvi krunice koja se održava na Trgu bana Josipa Jelačića gdje su i ove subote bilo ometanu od strane prosvjednika. Osim u Zagrebu, muškarci mole krunicu i u ostalih devet hrvatskih gradova. Foto: Neva Žganec/PIXSELL

Pitala sam je: postoji li kriva molitva? Molitva nije čaranje. Ne možemo „načarati“ nešto protiv Boga. Molitva je traženje Božje volje. Ljudi koji mole pred bolnicama – a i sama sam godinama bila dio toga – tamo su kao znak ljubavi. Posljednji znak ljubavi. Ne osude. Ne prijetnje. Ljubavi. Poruke ženi koja razmišlja o pobačaju: nisi sama, ima nade.

U sklopu te inicijative postoje i konkretne humanitarne aktivnosti, poput udruge Udruga Betlehem, koje pomažu trudnicama – smještajem, hranom, konkretnom podrškom. To nije samo „nemoj pobaciti“ – nego „mi ćemo ti pomoći“. Zato se pitam: što netko može imati protiv života? Protiv toga da muškarac klekne i moli za svoju obitelj? Protiv toga da netko kaže: „Ženo, nemoj ubiti svoje dijete. Ima nade. Bog će providjeti.“

Molitvena kampanja „40 dana za život“ ispred Petrove u Zagrebu 17.03.2025. / Foto: Goran Stanzl/PIXSELL

Često se citira Evanđelje da bi se reklo: „Ne budite kao licemjeri koji mole na trgovima.“ Ali zaboravlja se kontekst.

U vrijeme Isusa moliti javno značilo je pokazivati ugled, tražiti čast. Danas? Danas javno kleknuti i moliti znači izložiti se podsmijehu, vrijeđanju, etiketiranju. Danas to nije čast. To je pokora.

Znamo li koliko su kršćani i danas progonjeni? Koliko ih strada jer se ne žele odreći vjere? Jer nose križ, mole javno, svjedoče?

Javno svjedočanstvo danas nije oholost – nego hrabrost.

Ne razumijem zašto se toliko izrugivanja mora usmjeriti prema muškarcima koji mole. Govori se: „Žele čedne žene.“ A kakve bismo trebali željeti? Razvratne? Govori se o „ugrožavanju slobode“. Koje slobode? Sloboda je činiti dobro, a ne razarati život.

Netko će reći da mi osuđujemo. Ali pogledajmo plodove. Isus kaže: „Po plodovima ćete ih prepoznati.“ Znamo li koliko je života spašeno kroz 40 dana za život? U Šibeniku je žena krenula na pobačaj. Vidjela je plakate s porukom „Mama, volim te“. Već je uplatila novac. I odustala je. Nije pobacila. To je plod. Može li plod života biti nešto loše?

Ako netko ima argument protiv javne molitve, neka ga iznese mirno. Ali zašto vrijeđanje? Zašto agresija? Ako se netko ne slaže s nečim, zašto potreba da se ponižava onoga tko moli?

Molitva nikome nije donijela zlo.

U Domovinski rat nosili su se krunice na ruci. Muškarci su ih nosili na bojištu. Žene su molile u kućama. Ljudi su molili na trgovima. Jesmo li to zaboravili?

Možda je baš ovo vrijeme da se ne sramimo vjere. Ako si muškarac – pridruži se muškarcima koji mole. Ako si žena – podupri molitvom.
Korizma je vrijeme pokore. Možda je za nekoga upravo javno svjedočanstvo vjere njegova pokora.

Ne bojte se molitve. Ona nikada nije neprijatelj čovjeka.