Moja baka je bila Hercegovka i imala je tetovažu hercegovačke katolkinje, koju želim imati i ja. Je li po crkvenim zakonima, pravilima, tradiciji... takva tetovaža dopuštena?
Običaj sicanja došao je u središte pažnje nakon pobjede skupine „Lelek“ na Dori s pjesmom „Andromeda“.
Tim povodom donosimo odgovor vlč. Damira Ocvirka, župnika Župe sv. Josipa na zagrebačkoj Trešnjevki, na pitanje slušateljice HKR-a, iz emisije Halo, velečasni?
Zakonik kanonskoga prava i crkveno pravo nigdje ne spominju da katolici ne bi smjeli biti tetovirani. Ovaj hercegovački znak, ili tetovaža, o kojem govori slušateljica je znak koji je bio prisutan u Bosni i Hercegovini tijekom turske okupacije.
Katolkinje su svoje podlaktice, prsa ili čela tetovirali znakovima kršćanskih simbola da bi bile obilježene kao katolkinje i tako izbjegle neugodnosti pravila prve bračne noći, koju je turski okupator uzeo kao povlasticu, ili da ne bi bile odvedene u roblje ili u turske hareme.
sicanje – nastup skupine Lelek na Dori 2026. / Foto: Neva Zganec/PIXSELL
Naime, Turci nisu htjeli niti dirati nikoga tko bi bio obilježen križem. Na taj su se način žene branile od neugodnosti, silovanja ili odvlačenja iz svojih obitelji u tursko zarobljeništvo i harem. Zato je ovaj simbol postao zaštitni znak katolkinja u Bosni i Hercegovini.
PROČITAJTE Je li tetoviranje grijeh?
Danas se često takvi znakovi upotrebljavaju u crkvenoj ornamentici ili ukrašavanju crkvenog interijera.
Primjerice, jedna nova crkva u Bosni također je ukrašena tim tradicionalnim katoličkim motivima, od sjedalica, tepiha, oltara, svetohraništa… Mnogi detalji na odjeći, čak i suvremene tetovaže, uključuju te simbole nekadašnjih hercegovačkih i bosanskih tetovaža kojima su se katolkinje branile od naleta Turaka.